Iako i dalje oprezan jer je još uvijek jedini okrivljenik u aferi Dnevnice, bivši predstojnik ureda predsjednika Vlade Zorana Milanovića Tomislav Saucha ovih dana ipak je malo opušteniji jer se otkrilo da se lažiranje putnih naloga nastavilo i dugo nakon njegova odlaska iz Vlade, i to ponajviše zahvaljujući njegovoj osobnoj istrazi. Sada, kaže, čeka da dobije svoj život natrag i hoda gradom podignute glave, a da mu nitko ne dovikuje “lopove”.
Otkud vam ispis putnih naloga iz 2016. koji pokazuje da se krađa nastavila i mimo vas?
Dobio sam to u svom spisu, i to na dva mjesta, to je očito DORH izuzeo iz Ureda za opće poslove (UZOP).
Je li vam čudno da DORH to ne istražuje, a ima kod sebe?
Teško je govoriti o tome kao okrivljenik, ali jest čudno, nevjerojatno mi je to da se USKOK fokusira samo na jednu osobu, na jedno razdoblje, a ne vide dokument u spisu koji dokazuje jedan obrazac – putovanja u Švicarsku.
Zašto je ta Švicarska tako zanimljiva?
To su bile omiljene destinacije i u putnim nalozima koji se meni stavljaju na teret, očito jer je za Švicarsku dnevnica 80 eura, jedna od najvećih dnevnica uopće, ako ne i najveća. Meni je to privuklo pažnju, odmah mi je bilo sve jasno pa sam provjerio kod dvije službenice koje se spominju u putnim nalozima jesu li uistinu putovale, a kad sam shvatio da nisu, sve sam prijavio.
Tvrdite da niste krivi, a znate li tko jest?
Ne znam, mogu nagađati jer znam kako su određeni procesi išli. Još sam okrivljenik i neke stvari ne mogu, a i ne želim zbog svoje obrane iznositi javno. Ja sam u ponedjeljak prijavio nepoznatog počinitelja jer zaista ne znam tko je u 2016. bio zadužen za koji posao, ali vidio sam iz tog dokumenta da se ponavlja isti obrazac.
A kako je moguće da niste primijetili da nedostaju velike svote novca?
Dobivao sam kvartalna izvješća u kojima službena putovanja nisu bila specificirana po osobama, a mi smo puno putovali pa nisam uočio ništa čudno. Ne smatram se nemarnom ili nesposobnom osobom, predstojnik ureda premijera ima toliko posla tijekom dana i u cijeloj toj gunguli računaš i na svoje suradnike kojima moraš vjerovati. Naš je ured bio ustrojen tako da nam je UZOP bio ono što je glavno tajništvo u ministarstvima i siguran sam da nijedan ministar nije uz sve svoje obveze provjeravao baš svaku stavku po stavku, nego je vjerovao glavnom tajniku koji je za to zadužen. Tako sam ja vjerovao ravnatelju UZOP-a da je s te strane sve OK, svako malo sam ga pitao je li sve u redu, uvijek bih dobio odgovor da sve štima. Čini li me to nemarnim ili neodgovornim, ne znam, radije živim s time da sam bio nemaran nego da sam kriminalac.
A kako to da niste prije pročitali nalaz revizije, to je bila jedina ocjena vašeg rada?
Vidio sam da je mišljenje bezuvjetno i to mi je bilo super i nije me iznenadilo jer sam živio u dubokom uvjerenju da smo mi tada vodili ured kao švicarski sat, imao sam povjerenja u te ljude. UZOP je glomazan sustav, ja sam ih zvao tetivama našeg sustava. Zvonko Matišić pobijedio je na natječaju za prvog čovjeka tog ureda, smatrao sam ga beskrajno sposobnim čovjekom.
U medije su curile neke informacije iz istrage, prema kojima vas je i on optužio za ovu aferu?
To je čovjek koji je bez najave u bilo kojem trenutku mogao doći u moj ured, on je bio moj prijatelj, netko u koga sam imao apsolutno povjerenje. On je uvijek mogao doći do mene, i mogao je i trebao me upozoriti da se previše troši pa smo mogli ovo na vrijeme prekinuti. Ne znam je li on rekao da sam ja kriv, on je bio visoki rukovodeći državni službenik, ja se ne sjećam razgovora koji se spominje u javnosti da ga je on vodio sa mnom. Ne prihvaćam ni tezu da me se netko bojao, tog čovjeka sam gledao kao prijatelja i trebao me upozoriti, ako ne on, onda osoba koja je vodila računovodstvo, njegova zamjenica koja je barem mogla uočiti da netko putuje stalno na 12 dana, ali nitko mi ništa nije rekao. Jednako sam tako vjerovao svojoj tajnici Sandri Zeljko.
Puno ste i sami putovali s premijerom, jeste li morali za sve predavati račune i potrebne dokaze?
Kod nas je za to bio zadužen šef diplomatskog protokola i s naših putovanja su se predavali apsolutno svi računi. Zato mi je sumnjivo da je paralelno, dok se od nas tražilo sve, netko knjižio pusta putovanja bez dokaza o njima i da nitko u računovodstvu nije posumnjao u to.
U manje od 24 sata od saborskog zastupnika postali ste zatvorenik, kakav je to osjećaj?
Ja sam u ponedjeljak, nakon što je izvješće izašlo u javnost, u najboljoj namjeri otišao u DORH prijaviti nepoznatog počinitelja. Već nakon tog razgovora počeo sam osjećati laganu nelagodu, imao sam osjećaj da to neće dobro završiti temeljem tih razgovora koje smo vodili, ali sam se nadao da neće sve krenuti u krivom smjeru jer nisam kriv. U utorak sam dao grafološki uzorak, to je također trajalo neko vrijeme jer imam problema s pisanjem, pisana slova ne pišem od osnovne škole.
Neki su primijetili kako ste “zgodno” iskoristili za obranu da imate disgrafiju?
Nisam to iskoristio, ja imam od osnovne škole nalaze za disgrafiju i kad rukom trebam nešto pisati, meni je to muka jer imam grč i ne mogu oblikovati slova. Dok sam se ja sjetio kako se pišu sva ta pisana slova, to davanje grafološkog uzorka vjerojatno je izgledalo smiješno.
I onda dva dana poslije doznajete da traže skidanje imuniteta i privođenje?
Šok i nevjerica, ali molio sam kolege iz stranke da to skidanje imuniteta odrade što je brže moguće. Tu večer mi je bilo užasno, supruga i ja smo prali veš jer je bio kraj tjedna i sve je bilo prljavo, a znam da idem u zatvor i trebam čistu robu. Sutradan nenaspavan ulazim u Remetinec, prekopaju ti tu torbu, moraš se skinuti do gola, čučnuti gol... Prvog dana bio sam sam u ćeliji, odnosno jednokrevetnoj sobi. Odmah sam, jer sam bakteriofob, očistio tu svoju ćeliju. Ondje vas dočekaju sredstva za čišćenje jer zatvorenici sami čiste svoje ćelije i iznenađen sam koliko paze na higijenu. Hrana se donosi u ćeliju, ondje dobiješ i jednu žlicu, njome jedeš sve – naučio sam jesti meso žlicom – i ne smiješ je slučajno izgubiti jer je komplicirana procedura da je dobiješ natrag, pazio sam je kao oko u glavi. Ta samoća prva dva dana, dok nisam konačno dobio cimera drugu večer, već me počela mučiti. Svašta mi je prolazilo kroz glavu, pogotovo ti potpisi. Znam da nisam sam potpisao naloge, a netko me uvjerava da sam 117 puta potpisao nešto što nisam, razmišljam jesam li možda lud.
Jeste li ikome išta zamjerili?
Možda privatno nekome nešto i zamjeram, ali mislim da nije trenutak da kao okrivljenik to govorim. Ne želim da se ovo dogodi nekome tko kao ja nije kriv za to. Samo pokvarena osoba može imati potrebu naslađivati se ako netko drugi prolazi moju nesreću. Stranci ne zamjeram ništa. U SDP-u postoje visoki standardi i normalno je da se stranka nastojala zaštititi, nitko nikome ne mora vjerovati na riječ ni za nekoga drugoga gurnuti ruku u vatru. Ugodno me iznenadilo ponašanje nekih pojedinaca, recimo predsjednika stranke Davora Bernardića koji je bio stvarno korektan prema meni. Ne zamjeram ni premijeru što je prvi dan branio službenike, i ja bih vjerojatno isto postupio i branio svoju tajnicu, odreagirao je refleksno. Pozdravljam i njegovu inicijativu da se prestane dnevnice isplaćivati na ruke, mi smo sustav dijelom uredili uvođenjem službenih kreditnih kartica jer tu postoji elektronički trag novca, što recimo u mom procesu sada nedostaje. Želim da DORH svoj posao obavi kako treba, a kakva je sudbina mog predmeta, ja to ne mogu znati. Moja obrana i dalje radi i pripremamo se na najgore, na eventualno dizanje optužnice jer te stvari još nisu nestale iako znam da sam nevin. Kad su već bili brzi u mom pitanju, sada više ne moraju biti, samo neka sve naprave kako treba jer ovo je velika nacionalna sramota da se krade u uredu predsjednika Vlade godinama i da to ispod radara prolazi svima, pa i meni.
>> 'Želim natrag svoj život. Želim hodati po gradu, a da mi nitko ne viče: lopove, jazavče'
>> Saucha privatnom istragom otkrio lopova u Vladi
druže saucha, nitko ne sumnja da si ti kriminalac, a naročito kada si bio u okruženju kukulele kriminalaca.