Godine 1968. američki istraživač John B. Calhoun započeo je eksperiment poznat kao Universe 25, u kojem je proučavao kako povećanje gustoće populacije i promjene u društvenim odnosima utječu na ponašanje miševa. U posebno osmišljenom prostoru četiri para miševa dobila su gotovo neograničen pristup hrani i vodi, kao i materijalima za izgradnju gnijezda. Prostor je bio zaštićen od predatora, a životinje su imale uvjete za razmnožavanje. Jedini resurs koji je s vremenom postao ograničen bio je prostor.
U početku se populacija brzo povećavala. Međutim, kako je broj životinja rastao, Calhoun je počeo bilježiti promjene u njihovu ponašanju. Pojavljivali su se sukobi među životinjama, poremećaji u društvenom ponašanju te problemi povezani s razmnožavanjem i brigom za mladunce. Majke su u pojedinim slučajevima zanemarivale ili napadale svoje potomstvo, dok su se neki mužjaci povlačili iz društvenih interakcija i provodili velik dio vremena uređujući vlastito krzno. Istodobno se smanjivala stopa razmnožavanja.
Populacija je nakon razdoblja rasta počela stagnirati i potom opadati. Na vrhuncu je u prostoru živjelo oko 2200 miševa, dok ih je 1972. ostalo 122. Kolonija je na kraju izumrla. Calhoun je smatrao da je važan čimbenik bio poremećaj normalnih društvenih odnosa. Za određene obrasce ponašanja koristio je izraz „behavioral sink“, odnosno „bihevioralni ponor“.
Eksperiment je privukao veliku pozornost, osobito zato što je proveden u razdoblju kada su u javnosti bili snažno prisutni strahovi od rasta svjetskog stanovništva i prenapučenosti gradova. Calhounovi rezultati zato su se često interpretirali kao upozorenje na moguće posljedice prenapučenog ljudskog društva. Međutim, takvo je tumačenje danas potrebno uzeti s oprezom.
Universe 25 nije pokazao da će se ljudska društva raspasti kada dosegnu određenu gustoću stanovništva. Miševi su živjeli u umjetno stvorenom okolišu iz kojeg nisu mogli otići, promijeniti društvenu skupinu ili sami organizirati prostor na način na koji to mogu ljudi.
Osim toga, istraživanje je imalo metodološka ograničenja. Calhounov rad bio je velikim dijelom temeljen na promatranju ponašanja, a kasniji znanstvenici upozoravali su na moguće izvore pristranosti i nedostatak pojedinih mjerenja koja bi mogla pomoći u objašnjavanju rezultata, uključujući mjerenje hormona stresa. Ni istraživanja među ljudima ne daju jednostavan odnos između gustoće stanovništva i društvenog ponašanja. Način na koji ljudi doživljavaju gužvu ovisi o nizu čimbenika, među kojima su osjećaj privatnosti, mogućnost kontrole nad vlastitim prostorom, društveni odnosi i konkretni kontekst u kojem se gužva pojavljuje.
Zanimljivo je da ni sam Calhoun nije nužno smatrao da njegovi rezultati znače kako je ljudska civilizacija osuđena na propast zbog povećanja broja stanovnika. U nekim njegovim drugim eksperimentima životinje su se bolje prilagođavale većoj gustoći kada su imale više prostora za povlačenje i mogućnost izbjegavanja neželjenih kontakata. Njegov je rad zato imao i praktičnu ambiciju. Calhoun je, naime, smatrao da bi spoznaje o ponašanju životinja mogle pomoći u projektiranju prostora u kojem ljudi žive, posebno institucija poput zatvora i psihijatrijskih ustanova, gdje je mogućnost privatnosti ograničena.
FOTO Ovo su najbolje fore nakon Trumpova preimenovanja jezera: 'Kanadske guske sada su Donald Ducks'
Otvori KEKS Pay
Sada apsolutno razumijem malog kremaljskog glodavca.