Zar sam doista morao proći kroz irački pakao da bih dobio ono što mi je pripadalo?!, ogorčeno pita Dejan Mladenović, 38-godišnji branitelj iz Zaboka, kojemu je Ministarstvo branitelja prvo odbilo zahtjev za invalidsku mirovinu, da bi ga, 14 godina kasnije, ipak priznalo.
– Koliko sam god uspio zatomiti ružne slike iz Domovinskog rata, toliko me proganjaju one iz Iraka... – zamišljeno priznaje Dejan – ...no, druge nije bilo, bio sam primoran voziti kamion u Irak, jer sam bio mrtav čovjek; narušena zdravlja, ponižen, bez primanja i prava na životno osiguranje.
A taj isti Dejan je, sa samo 18 godina, pobjegao sa služenja vojnog roka iz kragujevačke vojarne, kako bi se pridružio obrani domovine.
– U kolovozu 1992. priključio sam se postrojbi Tigrova, s kojima sam prebačen na Velebit, a s njima sam do 30 lipnja 1995. godine, također, prošao gotovo sva ratišta. Ali, kako mi je tada počela otkazivati kralježnica, bio sam prisiljen skinuti uniformu – priča Dejan. A onda su mu se, kaže, zatvorila i mnoga druga vrata.
>> Cijeli tekst o potresnoj životnoj priči Dejana Mladenovića pročitajte u Nedjeljnom izdanju Večernjeg lista...
Da je platio doktore kao i svi ostali dobio bi i više nego je tražio. Ovako, poštenim putem ništa ! Devedeset posto invalida je invalidnost dobilo na temelju lažnog PTSP-a ! Svima poznato. Više znači biti \"lud\" nego sva ranjavanja po ratištima. Gadi mi se sve ovo. A guzice u vlasti sve to toleriraju već godinama. E, ja im zato neću biti biračko tijelo. Moje se rane neće tako jeftino prodavati !