"nema demokracije bez građana koji su spremni reagirati na nepravde". to mi se sviđa.

demokracija je utopija, u šumi glasova ne čuje se pametan već onaj koji je najglasniji. najprogresivnija društva su autokratska, jer ključne odluke donosi jedna osoba, provode je niže rangirani činovnici, koji su direktno odgovorni za provedbu. demokratski sustav je samoo u teoriji uspješan, u praksi pobjeđuje ona skupina koja uspije izigrati sustav i svoje ideje nametnuti većini, usput oduzeti mogućnost da ta većina to promijeni, jer se donesu zakoni koji onemoguće promjenu stanja, nešto najednom postane protuustavno, i samim time je promjena nemoguća. dugoročno demokratski sustav višestranačja se uruši u sustav dvije stranke, opcije, koje vladaju i vode zemlju u propast. grčka je klasičan primjer propadanja izvora demokracije. stvorene su političke obitelji koje drmaju zemljom 50 godina. to se sad događa u njemačkoj, francuskoj, engleskoj, italiji, da djeca političara postaju novi političari. egzibicionisti uspiju na 1-2 izborna ciklusa, bljesnu i izgore, bez ikakvog rezultata, osim što se stvori dojam da su promjene moguće. a nisu. sad imamo rat u ukrajini, koji se mogao prevenirati prihvaćanjem nekih ruskih primjedbi, i sad na vlast dolazi oštrija ekipa koja će zagovarati militarizaciju. u biti radit će za interese vojnoindustrijskog kompleksa kao u americi. i to je kraj europe kakvu smo voljeli.