– Nikad nisam čuo krikove zarobljenika u Kerestincu. Dapače, zatvorenici su imali poseban tretman: kupali su se jednom ili dva puta tjedno, jeli su istu hranu kao i mi, spavali su na krevetima kao i mi, samo su njihovi kreveti bili na kat. Dolazili su neki ljudi i ispitivali zarobljenike nasamo. Među nama kružila je priča da su to bili djelatnici SIS-a. Kad god bi došla nova grupa, oni bi to obavili... – svjedočio je Miro Biluš, skladištar, evidentičar i blagajnik iz tzv. Konačišta ratnih zarobljenika u Kerestincu, na zagrebačkom Županijskom sudu. Sudi se Stjepanu Klariću, zapovjedniku tog zatvora i četvorici njemu podređenih vojnika optuženih za ratni zločin nad zarobljenicima, pripadnicima bivše JNA, ali i srpskim civilima 1991. i 1992. godine.
Kleo se svojom djecom
Biluš, koji je kazao da je vodio evidenciju o postrojbi, oružju, a ne o zarobljenicima, tvrdi da nije znao ništa o “crnoj sobi” i da je o njoj prvi put doznao iz medija, odnosno putem Googlea:
– Kad sam o tome pročitao u medijima, pitao sam se gdje sam ja to bio. Mi smo bili diletanti. Nitko od nas stražara nije ispitivao zarobljenike.
– To ste dobro rekli da ste bili diletanti – ubacio se sudac Marijan Garac.
Biluš tvrdi kako djelatnici SIS-a nisu bili podložni Klariću nego on njima i da su svako malo u Kerestinec dolazili predstavnici Crvenoga križa i razgovarali sa zarobljenicima bez prisustva stražara. Biluš je inzistirao posvjedočiti i o jednoj situaciji zbog koje je zaključio da Kerestinec nije bio mučilište zarobljenika.
– Jednom sam bio na razmjeni ratnih zarobljenika. Tri su čovjeka odbila razmjenu, a pet, šest ih je razmijenjeno. I ta tri čovjeka sjedila su s nama u autu pa poslije u gostionici na piću. Sjećam se, pitao sam jednog od njih: “Milorade, zašto si odbio razmjenu”, a on mi je rekao: “Čuj, ja ću odslužiti to što treba, a tamo da odem, tko zna što me tamo čeka!” Nitko u Kerestincu nije ubijen ni osakaćen, mogu se zakleti svojom djecom. Čovjek se treba pitati zašto su se ta trojica vratila u zloglasni Kerestinec – svjedočio je Biluš.
Ništa čuli ni vidjeli
– To što ste vi Miloradu platili piće, ne terete se za to optuženici – prekinuo ga je sudac Garac. Stražar Mladen Breber svjedočio je “da su neki izvana dolazili i ispitivali ratne zarobljenike” kao i u Gajevoj, te da ih stražari nisu ispitivali, pa tako ni optuženi Ivančin, Štrukelj. Ni on nije znao za “crnu sobu”. Zna za nekakvu zaključanu prostoriju, ali što je bilo u njoj, ne zna. Svjedočenje stražara Drage Frančine može se sažeti u rečenicu: ništa nije ni vidio ni čuo jer je, kaže, bio vuk samotnjak. Zna samo da je neki Buba radio raspored stražara.
Ovog suca treba razrijesiti toga slucaja. Pa vidi se da je on svoj sud vec donio i to jos potvrdjuje necuvenom arogancijom. Aj da se advokat tako ponas pa bi covjek rekao to je neka taktika, al sudac?