Odlazimo razmjerno rano u mirovinu, živimo razmjerno dugo te prilično dugo koristimo mirovinu: žene gotovo 20 godina, a muškarci oko 12 godina, upozorava dr. Predrag Bejaković u aktualnom osvrtu Instituta za javne financije. Podaci iz popisa stanovništva 2011. poslužili su autoru da ponudi svoje viđenje ublažavanja posljedica demografskog starenja, a ono se svodi na to da starije treba što dulje zadržati u svijetu rada, bez straha da će time mladi ostati bez posla.
Što dulje u svijetu rada
Broj radnih mjesta u gospodarstvu nije fiksan, već ovisi o mnoštvu čimbenika, a najviše o cijeni rada.
– Ako je rad jeftiniji, onda će i zaposlenih biti više. Rad je u Hrvatskoj skup, ne samo zbog razmjerno visokih neto plaća nego i zbog velikih doprinosa koji se plaćaju pa stoga poslodavci zapošljavaju manje ljudi nego što bi to činili da je ukupna cijena rada manja. Zbog visoke ukupne cijene rada, sužava se prostor i za zapošljavanje starijih i mladih. Konačno, mladi i stari ne moraju raditi na istim radnim mjestima – kaže Bejaković.
Od 1953. do 2011. prosječna starost ukupnog stanovništva Hrvatske povećala se za 11 godina, kod žena 11,5 godina. Svake se godine, zbog kvalitetnije prehrane i bolje zdravstvene zaštite, očekivano trajanje života produljuje za više od tri mjeseca. Je li neka zemlja ušla u proces demografskog starenja statističari prate kroz indeks starenja i koeficijent starosti. Hrvatski indeks starenja pokazuje da udio stanovništva starijeg od 60 godina neprestano raste te se sa 115 posto približio udjelu koje staračko stanovništvo ima u razvijenim europskim državama. Indeks starenja jest postotni udio osoba starih 60 i više godina u odnosu na broj osoba starih 0 - 19 godina. Indeks veći od 40% upozorava na proces starenja stanovništva. Koeficijent starosti jest postotni udio osoba starih 60 i više godina u ukupnom stanovništvu. Kad prijeđe 12%, smatra se da stanovništvo ulazi u proces starenja. Od 1953. koeficijent starosti se više nego udvostručio. Iznosi 24,1%, a 1953. je bio 10,3%.
Jedan od načina da se ublaže posljedice demografskog starenja stanovništva je da starija populacija što dulje ostane u svijetu rada. Prosječna starost osoba koje odlaze u starosnu mirovinu je malo iznad 61 godinu života uz 32 godine radnog staža, a kod invalidskih mirovina tek 53 godine života i 23 godine staža. Iako su mirovine prilično male, veliki broj umirovljenika uvjetuje znatna izdvajanja koja iznose više od 11% BDP-a s tendencijom rasta. Zbog nedostatnih doprinosa to iziskuje velike transfere iz državnog proračuna, što izravno pogoršava proračunski deficit.
Smanjiti teret zaposlenima
Bejaković uočava da javni mirovinski sustavi često kažnjavaju rad i potiču starije radnike da napuste rad jer se raniji odlazak u mirovinu vrlo malo ili uopće ne kažnjava, dok se kasniji odlazak ne nagrađuje.
– Odluke o odlasku u mirovinu trebale bi se donositi po osobnom stavu i sklonostima, a ne stoga što se dulji rad kažnjava. Cilj ne bi trebao biti da ljudi rade dulje, nego bi trebalo ukloniti kažnjavanje duljeg rada – navodi Bejaković.
Potrebno je i u javnom mirovinskom sustavu istraživati mogućnosti zadržavanja još uvijek radno sposobnih starijih ljudi u svijetu rada. Time bi se trebao poboljšati budući položaj umirovljenika i smanjiti financijski teret koji snose zaposleni. Bejaković ističe da treba razbijati kriva vjerovanja kako će se zapošljavanjem starijih smanjiti prostor za zapošljavanje mlađih ljudi. Važno je istražiti mogućnost sufinanciranja zapošljavanja starijih osoba te njihova primanja – kao i svih zaposlenih – više vezati uz produktivnost. Potrebno je potaknuti zakonodavna rješenja koja će omogućiti fleksibilniji i kraći rad te razmotriti sustav djelomičnog umirovljenja. Starije osobe moraju imati jasne i bolje poticaje te mogućnost i uvjete da nastave raditi, ali i same cjeloživotnim učenjem poboljšati svoju zapošljivost.
>>U 4 godine izgubljeno 152.000 radnih mjesta
