Zagreb se tek treba dokazati u fondovima EU

Naravno. U obračunu EU-projekta mora svaka lipa biti na mjestu. Nema mjesta za kumove da troškove nabiju "nepreviđenim okolostima", stoga EU-fondovi ne zanimaju ni njihovu lutku na koncu.

To nažalost nije samo slučaj u Zagrebu, nego je to slučaj gotovo svugdje u Hrvatskoj, pa čak i među "uspješnim" primjerima. Naša administracija, na svim razinama, je posljedica sada već gotovo stoljetne "negativne selekcije". Jedina prava "promjena" nakon 1990. proizlazi zapravo iz toga da se političari moraju periodično natjecati za glasove. No jedan europski projekt stavlja se na noge nekoliko godina, a takvog strateškog promišljanja kod nas nema. Uz to i narod se da zavaravati kojekakvom privremenom magluštinom . Zato nikoga ne zanimaju linije metroa, nova željeznička infrastruktura, postrojenja za pročišćivanje otpadnih voda, moderni sustavi razvrstavanja i odvoza otpada itd. Bitnije je energiju uložiti u kojekakva prepucavanja. Na tome se dobivaju glasovi. A sama administracija, zbog spomenute negativne selekcije, je nesposobna i letargična. Zato smo daleko od toga da iskoristimo sva sredstva. U Europi smo, a kao i da dalje funkcioniramo zasebno.

I da još spomenem, propast kandidature Zagreba nije toliko Bandićev problem, koliko je Plenkovićev. Ovo je trebao biti državni projekt, što naravno on i je. Umjesto toga "odrađen je" samo radi domaće javnosti. Zato i kojekakvi amaterski prospekti, slanje u Bruxelles ljudi koji ne znaju strani jezik, nikakva zainteresiranost da se ova jedinstvena prilika iskoristi. Imam dojam da se od samog početka prekrižila mogućnost dovođenja jedne od tih dviju agencija u Hrvatsku. Pa je sve napravljeno reda radi kako nitko ne bi prigovorio da nismo pokušali. Nesposobnost, nezainteresiranost. Naravno nemam nikakvih iluzija da za Milanovića ne bilo još i gore. Taj je bio jedini iz srednje i istočne Europe koji nije smatrao za bitnim pojaviti se na sastanku europskih čelnika s kineskim državnim vrhom prije par godina.