Zagorje-Tehnobeton od dobavljača traži oprost polovice duga
Ukupne bilančne i vanbilančne obveze 31. svibnja iznosile su 672 milijuna kuna. Radnicima za neto plaće duguju oko 6,5 milijuna kuna
Komentari 3
Varaždinac zarađuje 740 tisuća kuna mjesečno Poreznici kažu da je najveći dohodak prijavio obveznik iz Varaždina, a sljedećih 19 bogataša su iz Zagreba. Bunić to nije htio komentirati.
Jedem ti malter Miroslave Buniću!!! Ciglu, Ciglu po ciglu. Zid, Zid po zid. Jedem ti kuću, Jedem ti kuću, Ciglu, Ciglu po ciglu. Zid, Zid po zid. Jedem ti kuću Jedem ti kuću Jedem ti malter. Jedem ti malter. Jedem malter. Jedem ti malter. Jedem ti malter.... Neka ti se sruši kuća MIROSLAVE BUNIĆU!!!! Tvoj Malter.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Smatram da su predstečajne nagodbe, nakon modela privatizacije, druga najveća pljačka hrvatskog gospodarstva. Ideja u načelu nije loša: ako zaduženo poduzeće odlazi u stečaj, svi gube i ništa se ne može spasiti, no ako se umjesto toga provede predstečajna nagodba,agodba, može se postići barem 30 posto naplate potraživanja. Takav je model u svijetu uobičajen, ali mi smo dodali svoju „kreativnost“, koja izgleda ovako: vlasnik privatnog poduzeća ima velike dugove prema državi i prema dobavljačima te pokreće predstečajnu nagodbu, koju mu država ili nadležni ministar osobno odobre u ime spašavanja velikog broja radnih mjesta. Budući da u predstečaju odlučuju vjerovnici koji ukupno raspolažu s više od 50 posto potraživanja, „kreativni“ vlasnici umjetno (ili fiktivno) „stvore“ visoke iznose osobnih potraživanja prema poduzeću ili angažiraju povezana poduzeća te onda u predstečajnoj nagodbi, zajedno s predstavnikom države, imajući više od 50 posto glasova, postignu dogovor kojim se sve dobavljače obvezuje na otpis 70 posto potraživanja i prihvaćanje da se preostalih 30 posto njihovih potraživanja namiri nakon četiri ili pet godina. Što se dogodilo u stvarnosti: država dobiva 30 posto potraživanja, a oprašta 70 posto, vlasnik poduzeća se također odriče potraživanja u visini od 70 posto (svaka bi revizija vrlo lako utvrdila odakle potječu tako visoka potraživanja vlasnika ili s njim povezanih poduzeća, prema poduzeću u predstečaju), a svi ostali dobavljači (najčešće obrtnici te mala i srednja poduzeća), ostaju izigrani, bez svojih stvarnih potraživanja. Država je tobože spasila radna mjesta u velikom poduzeću, vlasnik ostaje i dalje u poziciji da vodi poduzeće, a brojni mali kooperanti dovedeni su do ruba propasti, no oni nisu važni jer nemaju masu potencijalnih glasača. Dakle, vlasnici velikih privatnih poduzeća provedu predstečajnu nagodbu na teret malih dobavljača, a njihova je privatna imovina netaknuta. Znači, netko je godinama izvlačio novac iz svog poduzeća, nije plaćao dobavljačima ni porez državi, a onda ga predstečajna nagodba oslobađa krivice i omogućuje mu nastavak poslovanja i zadržavanje imovine stečene na teret dobavljača, države i neplaćenih radnika.