Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti

Za usluge i povlaštene informacije moćnici idu na jedrenje, plastične operacije, uzimaju peku...

Kao mito za prolazak na ispitima pojedinci su nudili jedno ili dva pečena janjeta, a bilo je onih koji su za to bili spremni osigurati i – automobile.
08. svibnja 2021. u 13:54 35 komentara 10232 prikaza
Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/6

Vidiš kakvu ja žrtvu zbog tebe radim?”, piše Josipa Rimac, u tom trenutku državna tajnica u Ministarstvu uprave i nekadašnja HDZ-ova gradonačelnica Knina, Milenku Bašiću, poduzetniku iz BiH koji u Hrvatskoj želi graditi vjetropark Krš Pađene. Pisana poruka popraćena je fotografijom Josipe Rimac i Tomislava Vuića, predsjednika uprave Hrvatske poštanske banke (HPB), od kojega Bašić traži kredit od 30, odnosno 50 milijuna eura, a “posao” je Josipe Rimac da Vuića, kako to sumnja USKOK, “uvjeri” da Bašić treba dobiti taj kredit, i to pod njegovim uvjetima. Događa se to u srpnju 2019., a vidjevši fotografiju i tekst koji su mu došli u mobitel, Bašić zadovoljno odgovara Rimac: “Ti sve dogovori, a ja sam te dužan počastiti...”. Počastio ju je, sumnja USKOK, već prvih dana kolovoza, kada joj je organizirao i platio jedrenje za 15.174 kune, na koje je ona povela Ružicu Njavro, HDZ-ovu tajnicu kabineta Ministarstva poljoprivrede, i Gabrijelu Žalac, bivšu ministricu u Plenkovićevoj Vladi.

Njih su dvije sada s Josipom Rimac osumnjičene u aferi Vjetroelektrane, no prvih dana kolovoza 2019. stvari su bile ljepše.

– Slažemo pakleni plan. Otet ćemo te od 6. do 9. kolovoza – kaže Josipa Rimac Gabrijeli Žalac.

– Otmite me, otmite! – odgovara ona.

– Isplovljavamo, no nitko ne smije znati jer jednostavno moramo pobjeći. Ruška ide s nama, nas smo dvije sve smislile. I brod i sve, pa nitko neće znati gdje smo. Bit će nam super. To su tri noći. Danas sam sve dogovorila. Jer imam dragih prijatelja koji vole Gabrijelu, Josipu i Rušku... – oduševljeno Rimac pojašnjava Gabrijeli Žalac.

Dragi prijatelj koji je voli, kako sumnja USKOK, je Bašić koji je to jedrenje platio i Rimac za te troškove dao najmanje 17.175 kuna. Prethodno je zvao agenciju koja se bavi iznajmljivanjem jedrilica i zatražio ponudu, koja mu je i poslana. Proslijedio ju je Rimac, koja je agenciji dala podatke o posadi i platila u gotovini. No iako je račun izdan na njezino ime, istražitelji su uvidom u njezin bankovni račun utvrdili da ona u inkriminirano vrijeme nije iznos kojim je plaćeno jedrenje podigla sa svog računa. Što im je, smatraju, dovoljan dokaz da je jedrenje bila Bašićeva “zahvala” Rimac za njezinu “pomoć”. Drugim riječima, bilo je to mito, kao što je mito i 40.000 kuna koje je, kako tvrdi USKOK, mjesečno dobivala od njega.

Dobro dođe i materijal za fasadu

Prema jezičnim definicijama, pojam mititi znači “davati mito kome, novcem ili drugim dobrima postizati da tko čini ono što nije u skladu sa zakonom ili nije časno, a što onaj tko daje želi...” Oni koji su spremni dati mito obično žele da im se sredi neki posao ili kazna, da im se odaju neke tajne ili privilegirane informacije i podaci, da im se poboljša društveni, obrazovni, poslovni status... Iako se kao mito najčešće nudi novac, i to nekad u iznosima od kojih običnog smrtnika boli glava, ponekad sredstvo mita bude i neka bizarnost koja postane tim veća kad se ispostavi da je podmićena osoba uglednik koji je svoj društveni ugled prodao za neku tričariju. Poput recimo peke koju je svojedobno jedan poduzetnik ponudio potpredsjedniku Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP). Trebale su mu povlaštene informacije kako bi stekao dionice tvrtki koje su ga zanimale, a zauzvrat je svome prijatelju koji mu je te informacije dao, obećao da će ga zaposliti u svojoj tvrtki kada jednom ode iz HFP-a, pozvao ga da ljetuje na njegovoj jahti, platio mu put u Monte Carlo te mu dao famoznu peku. Potpredsjednik HFP-a je vjerojatno i peku i ljetovanje i put u Monte Carlo sam mogao platiti, no umjesto toga završio je na stupu srama te se gotovo 13 godina zajedno s poduzetnikom povlačio po sudovima prije nego što je pravomoćno oslobođen optužbi.

A što tek reći o skupini poduzetnika i policajaca koje se tereti za odavanje informacija iz najtajnijih policijsko-uskočkih istraga. Sredstva plaćanja u tim “transakcijama” bila su više nego bizarna. Jedan je policajac za informaciju o tome je li određena osoba na meti istražitelja, odnosno je li tajno praćena i prisluškivana, “plaćen” materijalom za izradu fasade. Njegova je kolegica pak za informacije koje je odala osobama protiv kojih su se izvidi provodili nagrađena plaćenom plastičnom operacijom koju je željela. U red bizarnijih mita svakako se ubrajaju i 22 kilograma graha koje je jedan poduzetnik platio zamjeniku policijskog načelnika koji je uz to bio politički aktivan, odnosno bio je u SDP-u. Poduzetnik je imao radnike iz Srbije koji su se predugo zadržali u Hrvatskoj pa su na granicu došli bez valjanih dokumenata. Kako bi ljudi koji su za njega radili bez problema izišli iz zemlje, poduzetnik je tražio pomoć od zamjenika policijskog načelnika. Molio ga je da utječe na svoje podređene. On je pristao, no zauzvrat tražio je 22 kilograma graha koji su mu hitno trebali za prvosvibanjsku proslavu njegove stranke. Poduzetnik se namučio dok ga nije pronašao i kupio za 440 kuna.

Hoćeš poslove, daj aute i stanove

Kao mito za prolazak na ispitima pojedinci su nudili jedno ili dva pečena janjeta, a bilo je onih koji su za to bili spremni osigurati i – automobile.

No, postoje i ljudi koji svoje usluge obavljene s pozicija moći žele naplatiti na puno opipljiviji način pa se tako Dragana Kovačevića, bivšeg šefa uprave Janafa, sumnjiči da je kao mito, osim novca, uzeo i dva stana te dva automobila za svoju djecu. I novac i stanove i aute, kako se sumnja, dali su mu vlasnici tvrtki kojima je on zauzvrat sredio unosne poslove s Janafom. Kovačević je primjer osobe koja, iako ima društveni status i ugled te je materijalno više nego osigurana, uvijek želi još više, a zašto je tako pojašnjava psihologinja Mirjana Nazor.

– Kao društvo izgubili smo moralne norme pa se više ne zna što je normalno ponašanje, a što grabež. Poneki ljudi na pozicijama moći gube dodir sa stvarnošću i misle da su nedodirljivi. Pravna država ne funkcionira pa postaju sve bahatiji i uvjereniji da je njima dopušteno baš sve, da mogu tražiti što god od bilo koga i to dobiti. Osim toga, ponekad su na vrlo visokim funkcijama primitivni ljudi koji su možda stekli i fakultetsku diplomu, ali to ne znači da su obrazovani. Nekada se smatralo da je intelektualac onaj tko je završio fakultet, ali to danas treba zaboraviti jer smo okruženi primitivcima. Kada gledamo sve što nas okružuje, čovjek se mora zapitati gdje mi to živimo. Kao društvo klizimo strašno unatrag – kaže M. Nazor. 

auti nedopušteni
Razgovarali smo s čovjekom koji je dovezao Smart na Susak: Jedno me najviše zasmetalo...
Hrvatski Telekom
Prijenos signala
HT ima optičku infrastrukturu koja pokriva udaljenost od Zemlje do Mjeseca
  • mtintilinic:

    Ja ne vidim baš da je netko od ovih na slici bio na plastičnoj operaciji...

  • Dingač:

    Tko je bio kirurg, gospođe Zalac. Plaćam mu jednodnevni izlet.

  • pan-am:

    Tko je izvodio radove plastične operacije "Industrogradnja"