Crkveni zakon neumoljiv je u slučaju slavonskog svećenika vlč. Vinka Dubravca, koji je trenutačno pod „suspenzom“ i ne obavlja svoju službu zbog priznanja da ima suprugu i troje djece, pa ustraje li u tome, može biti razriješen i kleričkog statusa. Premda nema detaljnih informacija iz Nadbiskupije đakovačko-osječke, očito je protiv vlč. Dubravca kazneni proces tek pokrenut.
Teško kažnjivo djelo
Temelj za njegovo pokretanje je u prvom paragrafu kanona 277 Zakonika kanonskog prava koji određuje da su „klerici obvezni čuvati potpunu i trajnu uzdržljivost radi kraljevstva nebeskoga, i zato su obvezani na celibat, koji je osobit Božji dar da bi posvećeni službenici mogli nepodijeljena srca lakše prianjati uz Krista i slobodnije se posvetiti služenju Bogu i ljudima“. S time da ih se u drugom paragrafu upozorava da se „s potrebnom razboritošću ponašaju prema osobama kojih bi posjećivanje moglo dovesti u pogibelj njihovu obvezu da čuvaju uzdržljivost ili izazvati sablazan vjernika“. A dijecezanskom biskupu pripada da o tome izda potanje odredbe i da donosi sud o obdržavanju te obveze u pojedinačnim slučajevima, što je nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić očito odlučio primijeniti i u slučaju vlč. Dubravca, kojega podržava dio vjernika, ali je očito bio presudan onaj dio vjernika koji se sablaznio njegovim ponašanjem i slao pisma u Nadbiskupiju, nakon čega se nadbiskup Hranić nije mogao oglušiti.
Kanonski zakonik, zapravo, navodi „šest posebno teških kažnjivih djela“ za koja zakonodavac predviđa mogućnost nametanja kazne gubitka kleričkog staleža. To su kažnjivo djelo otpada od vjere, krivovjerja i raskola (kan. 1364), kažnjivo djelo profanacije presvete Euharistije (kan. 1367), kažnjivo djelo fizičke sile protiv rimskog prvosvećenika (kan. 1370), kažnjivo djelo napastovanja (kan. 1387), kažnjivo djelo pokušaja sklapanja ženidbe (kan. 1394) te kažnjiva djela klerika protiv šeste Božje zapovijedi – ne sagriješi bludno (kan. 1395). Prema mišljenu crkvenog pravnika fra Jure Brkana, umirovljenog profesora Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, radi se o „teškim kažnjivim djelima, u kojima ordinariji moraju djelovati u skladu sa supstantivnim kaznenim i kazneno-procesnim odredbama“.
Vjernici ne mogu pomoći
– U slučajevima kad se dogode kažnjiva, neprimjerena i sablažnjiva ponašanja crkvenih službenika, ordinarij mora u svojim pothvatima biti jak i odlučan, pravedan i jasan. Ordinarij je obvezan postupiti pravodobno prema kanonskim propisima, bilo za duhovno dobro zainteresiranih osoba, bilo za popravak sablazni, bilo za zaštitu i pomoć žrtava – kaže fra Jure Brkan u svome radu o gubitku kleričkog staleža.
U crkvenoj praksi ovakvi slučajevi dugo tinjaju i u pravilu se toleriraju dok ne „bukne sablazan“ i tada se poseže za strogim regulama crkvenog zakonika, koji ne dopušta kršenje celibata. Crkvene vlasti najčešće znaju za konkretnu sablazan svojih klerika, pa ih na posredan ili izravan način upozoravaju na posljedice i za stegovne mjere u pravilu se odlučuju tek nakon krajnjeg neposluha podređenih svećenika te započinju s kaznenim procesom, na koji vjernici, ma koliko im konkretni svećenik bio kvalitetan i omiljen, nemaju nikakva utjecaja i nikakvim ga peticijama i protestima ne mogu vratiti u dojučerašnju službu.
>> Bivši svećenik: Celibat je glupost, nama trebaju i ljubav i seks
50% svećenika u HR ima vanbračnu djecu, "domaćice", "čistačice", čitaj ljubavnice.....licemjerje koje se prodaje sa oltara za ovce