Što je Porsche 911 među automobilima, to je nalivpero Montblanc Meisterstück 149 u svijetu pisaćeg pribora. Ikona stila i kvalitete koju su koristili i John F. Kennedy, Johnny Depp, kraljica Elizabeta II., Donald Trump, Barack Obama, Dustin Hoffman...
Model je nastao 1924. godine, danas košta oko tisuću eura, a ako se pokvari, postoje samo dvije mogućnosti – ili ga baciti u smeće ili ga na popravak donijeti gospođi Vlasti Keranović, jedinoj preostaloj "liječnici za nalivpera" na cijelom Starom kontinentu, a možda i na svijetu. U dvanaest četvornih metara na Trgu bana Jelačića 15 već 78 godina posluje Peroklinika, najstariji, a već godinama i jedini servis za popravak pisaćeg pribora u Europi.
Ploče i deterdžent za rublje
– Malo ljudi dolazi, korona i potres sve su poprilično poremetili. Evo, od početka godine, dakle u točno tri tjedna osam popravaka. Mislim da je to malo i jer sam valjda većinu toga od ove starije gospode koja su mi dolazila već popravila. Naravno, zovu me i ljudi izvan Zagreba, pa i izvan Hrvatske, svi s našeg govornog područja koji čuju za mene preko različitih članaka i priloga u medijima. Pisali su o meni i u Srbiji, BiH, vjerojatno bi mi svoja nalivpera na popravak krenuli slati i iz Francuske, Engleske, Njemačke i drugih država kada bi znali da postojim – govori gospođa Keranović koja je obrt naslijedila od supruga Boška koji je preminuo 2014. godine.
Bila je 1941. kada su Boškovi roditelji kupili poslovni prostor u Kušlanovoj ulici i u njemu otvorili papirnicu. Za rata im je to oduzeto, a 1946. im je dan prostor u kojem je Peroklinika i danas.
– Kad dobijem nalivpero, prvo ga pregledam povećalom da uočim nedostatke, naročito puknuća. To nalivpero treba i oprati jer često bude toliko zasušeno od tinte da ga ne možete otvoriti. Imam mašinu s pomoću koje ću rastopiti tu kemikaliju, tintu, i nakon što ga otvorim posebnim alatom mogu unutra vidjeti njegovu mehaniku. Mijenjati se može klip, klipnjača, Arhimedov vijak, kapica, natkapica i još niz dijelova koji se danas više ne proizvode. Tvornice su svakih 20 godina, nakon što bi prestale s proizvodnjom, uništavale sve rezervne dijelove starih modela i zatim kretale u proizvodnju novih. Zbog dugotrajnog bavljenja ovim poslom ja danas posjedujem puno tih rezervnih dijelova – objašnjava gospođa Keranović koja kaže da joj za popravak jednog nalivpera ponekada treba i tri do četiri dana jer toliko traje postupak rastapanja stare tinte.
Unatoč padu prometa planira raditi do daljnjeg, dok god je zdravlje bude služilo, a uz to već neko vrijeme radi i na osnivanju Muzeja pisaćeg pribora. U njemu planira izložiti najbolje od onog što posjeduje u svojoj bogatoj zbirci, pa će tu biti eksponati nalivpera, tehničkih i običnih olovaka, tintarnica, bugačica, držala, pera, kutijica, ali i puno reklama i fotografija iz minulog vremena.
– Zamišljeno je da u sklopu muzeja bude i radionica na kojoj bismo djecu učili tehniku lijepog pisanja nalivperom. Također bismo održavali i predavanja o Slavoljubu Penkali koji nam je toliko toga ostavio u nasljeđe, što je i logično jer ja sam i predsjednica udruge koja se bavi njegovim likom i djelom – kazuje Vlasta Keranović s kojom smo i razgovarali u povodu obljetnice nastanka Penkalina najvažnijeg izuma – penkale.
Iako se pojam "penkala" danas uglavnom odnosi na vrstu kemijskih olovaka, Slavoljub Penkala je 24. siječnja 1906. godine u Mađarskom kraljevskom patentnom uredu u Budimpešti u biti patentirao prvu mehaničku olovku na svijetu. Danas bi ekvivalent tome bila tehnička olovka koja se, za razliku od drvenih, nije morala oštriti jer je imala grafitni uložak poznat i kao "mina". Penkala je svoje olovke prvo izrađivao u kućnoj radionici, a potom se preselio na adresu Praška 3 gdje je pokrenuo i pravi biznis čije nasljeđe i danas živi.
Godinu dana nakon izuma "tehničke" na svijet je došlo i prvo nalivpero s čvrstom tintom. Ime je došlo posve logično jer valjalo je iz bočice pumpicom uzeti nekoliko kapi tinte i naliti je u otvor. Izum nalivpera zadao je problem zagrebačkim gospođama koje su se požalile da se njihovim muževima često tinta razlije po košulji i hlačama pa su ga natjerali da smisli rješenje i za to. Nije ih iznevjerio te je ubrzo smislio klipsu tako da gospoda nalivpera mogu zadjenuti za džep ili košulju.
Taj inženjer i izumitelj poljsko-slovačkog podrijetla, koji je za život i rad početkom 20. stoljeća odabrao Zagreb, u svom bogatom opusu uz pisaći pribor posjeduje i više od 80 izuma s područja mehanike, kemije, fizike i zrakoplovstva. Upravo je u Zagrebu i počeo stvarati, a među prvim novotarijama koje su ugledale svjetlo dana bio je termofor iz 1903. godine koji se smatra pretečom današnje termos boce.
U svojoj tvornici je 1908. godine počeo lijevati i gramofonske ploče, kojima je smanjio lomljivost i povećao kvalitetu zvuka pri snimanju i reprodukciji. Također, uspio je poboljšati mehaničku gramofonsku iglu i zvučnicu gramofona čime je utjecao na usavršavanje vojnih prislušnih radiostanica nazvanih Penkala. Osim tehničkim izumima, Penkala se bavio i inovacijama u području kemije, što mu je bila i struka. Među kemijskim preparatima najpoznatiji je bio Krepax, prašak protiv štetočina i insekata. Osmislio je i deterdžent za pranje rublja koji je zamijenio sapun i lužinu, a to je ujedno bio i prvi proizvod koji je s odjeće mogao ukloniti, primjerice, mrlje od vina.
Zakoni aerodinamike
Ono čime se strastveno bavio dugo vremena bila je avijacija u kojoj je Penkala ostao zapisan po tome što je 1910. konstruirao i izradio prvi hrvatski zrakoplov. Bile su to godine kada je avijacija bila izrazito popularna, posebice nakon prvog leta braće Wright 1903. godine. Penkala je mnogo vremena proveo proučavajući zakone aerodinamike, čitao je o prijašnjim letovima te je posebice često proučavao leptire.
Onda je 1908. i 1909. patentnom uredu u Budimpešti prijavio uređaj za uzgon i napredovanje u zraku i na vodi te uređaj za podizanje u zrak i napredovanje. Nekim od tih principa i dandanas koriste se helikopteri i zračne lebdjelice. Iste je godine Penkala prijavio noseća krila zrakoplova i zrakoplov na principu zmaja te je počeo izrađivati svoj zrakoplov uz pomoć majstora Ivana Dirnbachera.
Za prvi je let obučio svog mehaničara Dragutina Novaka koji se 25. lipnja 1910. u povijest upisao kao prvi hrvatski pilot, a taj se datum smatra rođendanom hrvatskog zrakoplovstva. Daljnji rad u zrakoplovstvu, ali i većinu njegovog istraživačkog rada prekinuo je Prvi svjetski rat, a potom je obolio i od malarije čije je posljedice vukao sve do iznenadne smrti u 51. godini svog života.
>> VIDEO Snimili se kako skaču s padobranom s visine od 1000 metara: Pogledajte spektakularan prizor!
