Da je riječ o nekoj latinoameričkoj zemlji, ovo bismo nazvali državnim udarom, izjavila je laburistica Diane Abbott na prosvjedu ispred britanskog parlamenta. Britanski građani usprotivili su se diktatorima i prije, usprotivit će se i ovome danas, poručio je njezin kolega laburist John McDonnell. To su samo neke od reakcija, koje se ne stišavaju, nakon što je novi britanski premijer Boris Johnson – izabran u utrci unutar Konzervativne stranke, ali ne i na izborima – zatražio i dobio od kraljice Elizabete II. suspenziju parlamenta u Westminsteru. Tijekom suspenzije zastupnici ne bi imali priliku poremetiti njegove planove o Brexitu koji je Johnson spreman, makar i bez ikakvog sporazuma o povlačenju, provesti 31. listopada.
Johnsonovi aduti u rukavu
Prije no što se suspendira do 14. listopada, britanski će parlament nastaviti s radom nakon ljetne stanke 3. rujna i zasjedati vjerojatno do 10. rujna, kad bi trebala stupiti na snagu odluka o suspenziji.
U tih tjedan dana, od utorka do utorka, oporbeni laburisti uz pomoć pobunjenika unutar Konzervativne stranke, koji se protive scenariju tzv. no-deal Brexita (kaotičnog izlaska bez sporazuma), i uz pomoć liberalnih demokrata te škotskih nacionalista, pokušat će okupiti većinu za nešto od ovog dvoje: ili nametanje obveze premijeru da zatraži od EU novu odgodu roka za izlazak, ili izglasavanje nepovjerenja Johnsonu.
No, vremena za takvo što je vrlo malo, možda i premalo, a nije ni sigurno da će pobunjenici iz Johnsonove stranke glasati protiv svoje stranke i svoje vlade, svrstavši se uz Corbyna, kojeg se konzervativci užasavaju jer drže da je “marksist”, najljeviji lider u povijesti Laburističke stranke.
Skupi li se ipak većina protiv Johnsona, nije sigurno ni da će premijer sjediti na rukama: mnogi komentatori nagađaju da njegova vlada ima spremna iznenađenja i za takve scenarije, kao što je očito posegnula za iznenađenjem kad je zatražila od kraljice suspenziju parlamenta. Obrazlažući tu odluku članovima svoga kabineta, Johnson je, prema pisanju Timesa, rekao kako će Bruxelles biti skloniji pristati na ustupke jer sada je svima u EU jasno da britanski parlament više ne može stati na put premijerovoj taktici oko Brexita.
I mediji protiv suspenzije
To znači da Johnson, kao što smo pisali jučer, zaista vjeruje da je suspenzijom parlamenta ojačao svoju pregovaračku poziciju. No, moguće je da je otvorio ustavnu krizu. Oštre kritike dolaze ne samo iz usta predsjednika donjeg doma parlamenta Johna Bercowa, ne samo od oporbenih laburista ili liberalnih demokrata nego i od mnogih medijskih komentatora: “Ovo je izravan napad vlade na parlamentarnu demokraciju, ciničan manevar s ciljem izbjegavanja parlamentarnog nadzora u nekoliko ključnih tjedana uoči očekivanog ‘no-deal Brexita’”, piše komentator Financial Timesa David Allen Green.
Johnson i njegovi suradnici tvrde da je sve čisto jer je potez potpuno legalan. Vlada je ta koja slobodno određuje kad će (i kakav će) biti kraljičin govor u parlamentu, a ovdje se suspenzija događa tako što je kraljičin govor jednostavno prebačen na 14. listopada. Bilo tko kome se to ne sviđa ima samo dvije mogućnosti, poručio je jučer Jacob Rees-Mogg, šef konzervativaca u parlamentu: jedna je da padne vlada, druga je da se promijeni zakon.
– Ako svi oni, koji sada jadikuju i škripe zubima, nemaju hrabrosti ili snalažljivosti da učine jedno od tog dvoje, onda ćemo 31. listopada izaći iz EU u skladu s referendumskim rezultatom – rekao je Rees-Mogg.
Do zaključenja ovog izdanja više od 1,4 milijun građana potpisalo je peticiju kojom se traži da se rad parlamenta ne suspendira, nego da se rok za izlazak iz EU ili odgodi ili čitav proces izlaska potpuno poništi. Peticija se potpisuje brže nego ona u kojoj je ranije ove godine prikupljeno 6 milijuna potpisa sa zahtjevom da britanska vlada opozove članak 50. europskog ugovora i poništi proceduru izlaska iz EU.
