Za lustraciju trebaju jaka vlast i čisti računi, da je nitko ne može osporiti

Bez obzira na razloge zbog kojih lustracija dosad nije napravljena, a o kojima bi se dalo raspravljati (i sigurno hoće), i bez obzira na četvrt stoljeća koliko je prošlo od uspostave Hrvatske države, nju bi trebalo napraviti. Pitanje je: Kako? Prije svega konačnom i jasnom osudom bivšeg režima. Kao što vidite, Galiću, govorim o bivšem režimu, a ne o osudi komunizma koji Vi "zgodno" podvaljujete. Kakav komunizam, Galiću? Zar smo u Jugoslaviji imali komunizam? Nismo. Jesmo li, barem, imali socijalizam? Ne, nismo. Ono što smo imali, to je bila vladavina jednog sloja ljudi, jedne kaste, da se tako izrazim, koja je svoje ljude imala na svim iole važnijim pozicijama u društvu, koja je određivala koje će se povijesne činjenice učiti, koje će se prešutjeti, a koje krivotvoriti, koja je prisvojila borbu ljudi na području Jugoslavije protiv okupatora, proglasila je svojim lenom i njome skrivala i pokrivala vlastite zločine i vlastitu diktaturu. I koja je istovremeno na svemu tome odlično, bogato živjela. Mi smo, Galiću, imali u toj bivšoj državi diktaturu: imali smo jedan totalitaran sistem koji je ubijao, zatvarao i progonio svoje političke neistomišljenike, a nagrađivao doušnike, cinkaroše, nasilnike i pokvarenjake svake vrste - pod uvjetom da su mu služili. Bio je to sistem koji je imao puni nadzor nad medijima, koji nije dozvoljavao da se o njegovim zločinima i totalitarnoj naravi govori, koji je njegovao lažnu sliku ispravnosti, podržavao kult vođe i stvarao mitove o svojoj ulozi u 2. svjetskom ratu te velik broj ljudi držao u onom stanju koje se naziva ispranim mozgom, iako je puno bolji naziv "stockholmski sindrom". Taj je totalitarni sustav trajao 45 godina, držao je u svojim rukama u potpunosti obrazovni sustav i imao je sredstva i metode kojima je djelovao na ljude. Taj totalitarni sustav bivšeg režima treba jasno i glasno osuditi. Isto tako treba osuditi sve njegove nositelje, počevši s titom pa nadalje. To dosad još nije napravljeno, jer da jest ne bi za mandata bivšeg predsjednika titova bista mogla stajati na Pantovčaku i ne bi jedan veliki broj ljudi i danas mogao javno veličati taj režim i tita kao osobu koja je najodgovornija za njega. Ono što je nakon toga potrebno jest otvaranje Ureda koji će istraživati zločine tog režima i raditi na popisu njegovih žrtava i stratišta - a koji je dosad dva puta bio ugašen, prvi put dolaskom SDP-a s Ivicom Račanom na na vlast, a drugi put ponovnim dolaskom SDP-a, ali ovaj put sa Zoranom Milanovićem na vlast. Dalje, treba riječima osuditi sve one koji su surađivali s tim režimom, potrebno je otvoriti njegove arhive istražiteljima i građanima na zahtjev, potrebno je ustanoviti posebnu komisiju pri DORH-u koja bi zaprimala prijave, svjedočenja i dokumente protiv ljudi koji su ubijali za taj režim ili naređivali politička ubojstva. Dalje, potrebno je jasno reći da ljudi koji su bili dio tajnih službi tog režima kao i oni koji su bili nositelji funkcija u medijima i time zaduženi za medijske manipulacije, laži u korist režima i zatiranje slobode govora ne mogu više raditi u medijima u našoj zemlji, bilo javnima bilo privatnima, te ne mogu također raditi i na bilo kojoj državnoj fukciji i u državnoj službi. Također, takvi ljudi ne mogu raditi u sustavu obrazovanja i znanosti i ne mogu imati pravo sudjelovanja u donošenju obrazovanih programa. Iznimka se može napraviti za one među tim ljudima koji su na izniman način dokazali lojalnost Hrvatskoj državi i koji su se time odrekli bivšeg totalitarnog režima (ali uz uvjet da u njemu nisu ubijali ili naređivali ubojstva protivnika režima).To je ono što treba napraviti - to je lustracija koja je prijeko potrebna za ozdravljenje našeg društva.

Kažu ljudi da su Englezi, prije nego su uveli vožnju lijevom stranom ceste, imali žustre rasprave i neslaganja oko takve ideje. Tada se netko dosjetio i predložio da, za početak, lijevom stranom voze samo kamioni. I krenulo je! Da i Hrvatska, za početak lustrira gospodina Radmana, čelnicu Vijeća za elektroničke medije i bivše istaknute članove SKH/SKJ aktivne u "građanskim" i komercijalnim medijima, diplomaciji... Ostali mogu čekati i gledati.