Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Svijet

Za jedne je bila Čelična lady, a za druge heroina nove klase

Unatoč svemu Margaret Thatcher i danas optužuju da je uništila radničku klasu
09. travnja 2013. u 07:42 0 komentara 56 prikaza
'British Prime Minister Margaret Thatcher and husband Denis Thatcher outside her residence at 10 Downing Street, London in this undated file photo. Former British Prime Minister Margaret Thatcher has
Foto: Reuters/PIXSELL

Teško je govoriti o Margaret Thatcher a da se ne upadne u aporije. O mrtvima sve najbolje, kaže se, većina komentara, poput onoga premijera Davida Camerona, u ponedjeljak i jest bila apologetska, ali činjenica je da je rijetko koja osoba toliko polarizirala Britaniju kojoj je bila na čelu u tri mandata, od 1979. do 1990. S jedne strane Čelična lady, (ovu je kovanicu smislio ruski novinar inspiriran Bismarckom, nap. a.), heroina nove klase, podmlatka korporacija yuppieja koje je stvorila, ali i konzervativka koja je povukla oštre poteze u doba kad je Britanija bila na koljenima. S druge strane, tačerizam je kod mnogih sinonim za bešćutnost. Otkazi, tri milijuna nezaposlenih, Falklandski rat, udarac po Sjevernoj Irskoj, nadimak “milk snatcher” jer su ukinuli mliječni obrok u školi, činjenice su koje su generacijama duboko u svijesti. Ma koliko morbidno bilo, godinama se pripremaju zabave za dan njezine smrti.

Birali su je tri puta

– Nitko nije mogao upravljati državom bez dogovora sa sindikatima. Bili smo “europski bolesnik” – kazao nam je jednom prigodom, u dugom razgovoru, Robin Harris, tajnik i prijatelj, ne libeći se govoriti i o privatnoj strani.

– Otpustili smo mnogo ljudi, posebno u brodogradilištima i rudnicima. Dali smo im velike otpremnine za edukaciju, preusmjerenje... – ističe Harris, no je li realno očekivati da 50-godišnji radnik u tome uspije?

– Trebao bi moći. Ako mu date novac i ponude za edukaciju, ali i ako ima poslova. No ako ih nema, ako je ekonomija zapletena u regulacije, imate problem. Svi mlađi od 50 godina moraju natrag na tržište rada – sumira. U stvarnosti je to bilo drugačije, dio ljudi jedva je preživljavao, mnogo ih se iselilo iz zemlje – poput medicinskih sestara jer su zbog rezanja troškova uvjeti rada bili nemogući – drugi se dio obogatio, korporacije dobile moć. Često je bilo ironično, baš kao u pjesmi Shipbuilding Elvisa Costella. Da, zatvorili su brodogradilišta, no – evo – ponovno ih otvaraju. Gradit će u njima brodove za Falklandski rat. Jesu li novi kaput ili bicikl vrijedni poginulih, pita se Costello.

– To je propaganda. Nije bila nevoljena, nezadovoljan je bio manji dio ljudi. Birali su je tri puta. Imali smo tri milijuna nezaposlenih, no od sredine 80-ih stvorili smo milijun novih poslova. Do M. Thatcher nitko nije rješavao probleme. Thatcher je natjerala ljude da se suoče sa stvarnošću. Prijašnje vlade održavale su industriju poticajima i tiskali novac kad zagusti. Prividno je bilo dobro – kaže. Nije M. Thatcher bila jedina koja je znala kako riješiti problem, samo – jedina se usudila, kaže. Odgojena u metodističkoj obitelji, kći vlasnika dućana, bila je uvjerena da je jedino rješenje da se čovjek osloni na sebe i radi. No mogu li to svi?

– Ako je ona mogla iz tako, objektivno, lošeg položaja doći na vrh, mogu i drugi. Vjerovala je u rad i disciplinu. Ne očekuj pomoć, pomogni sam sebi – kaže. No je li suosjećala s ljudima? Ili, kako bi rekao Adrian Mole, odnosno autorica Sue Townsend: Plačete li, gospođo Thatcher, u snu? Budite li se noću s tri milijuna (nezaposlenih) na umu?

Jedina žena

– Jest, suosjećala je. Naročito zato što je vjerovala u rad i radnu etiku. Uvijek je govorila da bi joj najgore u životu bilo ne raditi. Cijelo je vrijeme radila, zato je i mrzila kad je otišla s premijerske pozicije. Nezaposlenost demoralizira ljude, tvrdila je – kaže. Ponekad se o Thatcher govori kao o feminističkoj heroini.

 – Ako ste jedina žena u vladi, prirodno je da će to svi primjećivati. Voljela je biti jedina žena. I to joj je bila prednost. Pogotovo zato što je dobro izgledala i bila je toga svjesna. Da, koristila je svoj izgled, ali ne na neprikladan način – kaže. Muškarci su je nagovorili i da u govoru parafrazira skeč o mrtvoj papigi Montyja Pythona.

– Nije znala tko i što su oni – kaže Harris. Bila je nesigurna, je li to zaista smiješno, dvojila je, ali je pred mnoštvom ljudi, prije izbora, ipak citirala Johna Cleesa: “Laburistička stranka je mrtva papiga. Bivša papiga. Uginula, otišla u nebesa, gleda ljubičice odozdo”, izašlo je iz njezinih usta.

>>Podržala je Hrvate i razotkrila zločinački Miloševićev režim

Karlovac: Zbog transporta covid pozitivnih osoba Hitnoj pomoći za 80 posto povečan broj intervencija
REFORMA ZDRAVSTVA
Prijedlozi stručnjaka: Participacija do 4000 kn, porez na cigarete, naplata nehitnog prijma...
Nikša Bratoš
RAIFFEISEN FUTURE BOOST
Pogled iza scene: Što treba za kvalitetan nastup i kako je biti glazbenik u doba korone?
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.