Vukovarski SDP poziva građane da glasuju za Josipovića

Naravno da SDP poziva kad znaju da daljinski nece zatajit

Čovjeće ,pa ovi lokalni SDP-ejci su upravo opisali vrijeme kad su oni bili na vlasti !!! Bravo !

Da li je u srži novinarstva objektivnost ili uvlačenje??? Šta, se autor boji za posao?

Ja ne mogu vjerovat da Vukovar grad heroj može i želi podržati Josipovića! Vukovar je uvijek za bolju Hrvatsku i to onu u kojoj su lopovi u zatvoru a ne u saboru!!!

vukovarski četnici, srbi i partijska gamad pozivaju svoje da glasuju za svoga

Ima toga još o izdajicama. U tužbi za genocid protiv Srbije propustio je obraditi ključni dokaz - ulogu Kosa u zločinima u Hrvatskoj. Tako je zaštitio Kos i upropastio tužbu - iz neznanja, ili možda kao suradnik? Nikada još nismoismo vidjeli malog crvenog princa Ivu Josipovića tako potonulog, tako izgubljenog, tako propalog kao prošle nedjelje tijekom prvog izravnog sučeljavanja s Kolindom Grabar Kitarović uoči drugog kruga predsjedničkih izbora. Mali crveni princ nikada nije sudjelovao u izravnoj bitci jedan na jedan, u kojoj on nije unaprijed sigurni pobjednik. Protivnika bi, umjesto njega, već nekako prethodno sredili, eliminirali, eutanizirali, ucijenili tata Ante, partija, udba, paraobavještajno podzemlje... A mali crveni princ bi potom samo ušetao na bojno polje kao pobjednik. Tako je bilo od mladih dana, kada se uspinjao stepenicama (komunističke) Muzičke omladine, preuzimajući korak po korak nadzor nad glazbenim životom u Hrvatskoj, uključujući dakako i financije, preko financijski najunosnijeg ZAMP–a, do političkog vrhunca u predsjedničkom uredu na Pantovčaku, koji se u aranžmanu malog crvenog princa pretvorio u para-politbiro, mjesto s kojeg se danas politički kontrolira Hrvatska. Laži agitpropovskih biografija No, unatoč silnom angažmanu para-politbiroa, unatoč tome što su praktički onemogućili glasovanje desetak posto očekivano Kolindinih glasača, unatoč svim naručenim anketama i svekolikoj medijskoj i političkoj kontroli, sada je mali crveni princ u istinskoj opasnosti da izgubi prijestolje. Podcijenili su, ipak, čini se, i narod i Kolindu, ali i globalni politički kontekst. Sada već izgledni gubitak izbora mogao bi biti prvi korak prema demontaži cijelog neokomunističkog kraljevstva, u čijoj su srži stare crvene dinastije, stari način upravljanja i stara ljubav prema Istoku. Zato mi se čini bitnim skicirati politički portret malog crvenog princa i njegov politički uspon u višestranačkoj Hrvatskoj, ne samo zbog informacija koje je potrebno znati uoči ovih važnih izbora, već i kao svjedočanstvo o društveno-političkom modelu u kojem rastu i uspijevaju mali crveni prinčevi. U agitpropovskim biografijama malog crvenog princa često ćete naći podatak kako je na političko-pravnu pozornicu suvremene hrvatske države zakoračio velikom pravnom pobjedom nad Haaškim sudom u slučaju subpoena. Bilo je to bitno drukčije. Mladog profesora Ivu Josipovića je u krug hrvatskih kadrova za suradnju s Haaškim sudom, kao vanjskog suradnika uveo njegov prijatelj i kolega s Pravnog fakulteta, Ivan Šimonović, koji je sredinom devedesetih bio pomoćnik ministra Mate Granića u Ministarstvu vanjskih poslova. Obojica dolaze iz kadrovskog bazena prof. Eugena Pusića, kao i niz drugih mladih pravnika s komunističko-udbaškim obiteljskim podrijetlom, koji su u to doba iz Pusićeva kadrovskog inkubatora infiltrirani u državne poslove mlade hrvatske države. Odatle su s vremenom potpuno istisnuli kadrove koje je u državnoj upravi okupila bitka za neovisnost, osobito one iz dijaspore. Josipovićev rad u svojstvu promatrača hrvatske vlade pri Haaškom sudu podrobnije je opisan u jednoj bilješci tadašnjeg hrvatskog veleposlanika u Haagu, Branka Salaja, koja je kružila u diplomatsko-obavještajnim krugovima prije nekoliko godina. U bilješci upućenoj predsjednku Tuđmanu, veleposlanik se pitao, za koga zapravo radi promatrač Ivo Josipović i koga uhodi? Parafrazirano, veleposlanik je imao dojam da se promatrač dodvorava Haaškom tužiteljstvu, a uhodi - njega. Promatrač Josipović je, prema tadašnjim dojmovima veleposlanika, vrlo blagonaklono i bez pogovora prihvaćao tadašnje nakane Tužiteljstva da Hrvatsku smatra (kazneno) odgovornom za zločine koje su počinile jedinice HVO-a u BiH, a iz čega je kasnije izrasla optužnica za zločinački pothvat hrvatskog vojnog i političkog vodstva u BiH. Veleposlanik Salaj je otišao iz nemoguće misije, a mali crveni princ je ostao i započeo svoj uspon. Gledajući iz današnje perspektive, ponašanje promatrača Ive u Haagu neodoljivo podsjeća na, u medijima više puta opisano ponašanje tate Ante Josipovića u Karađorđevu – ode s "našima", vrati se s "njihovima" da bi prionuo eliminaciji "naših". Josipović i Crawford ispustili krucijalni dokaz No vratimo se subpoeni, toj navodnoj velikoj pobjedi malog crvenog princa. Više svjedoka je i danas spremno potvrditi kako se upravo Ivo Josipović protivio da Hrvatska uopće ulazi u pravni spor s Haaškim sudom oko subpoene. Kada je u tome ostao usamljen, napisao je neki nezamjetni podnesak, potpuno irelevantan za konačnu presudu, jer bitno je sudjelovati, ne ispasti iz kruga (koga zanima može ga pogledati na internetskim stranicama ICTY-ja, tranksripti slučaja Blaškić, datum 17. travnja 1997. godine). No, nakon što je presuđeno da Haaški sud ne može upućivati državama naloge pod prijetnjom kazne (subpoene) i da države imaju pravo pozivati se na razloge nacionalne sigurnosti pri isporučivanju dokumenata, mali crveni princ si je, dakako, znao pripisati pobjedu. Zbog modusa djelovanja bitno je podsjetiti kako je rasla njegova pobjeda. Najprije je bio nebitni sudionik, jer ipak je glavninu argumentacije pripremio američki odvjetnik David Rivkin. Kasnije je "ubio" Rivkina i postao jedini pobjednik. Za razumijevanje modusa operandi malog crvenog princa, važno je znati kako je to učinio. Nakon dolaska Račanove trećejanuarske koalicije na vlast 2000. godine, mali crveni princ izlazi iz sjene i dolazi u poziciju moći. Najprije difamira američkog odvjetnika Davida Rivkina kao nesposobnog i lopova (o preplaćenosti bi se i moglo razgovarati, ali o kompetenciji uspješnog i politički utjecajnog američkog odvjetnika bliskog Bushevoj administraciji nema spora, mali crveni princ mu po svojim kompetencijama ne može slagati ni spise u predsoblju). Potom, uz pripadajuću difamacijsku kampanju, mali crveni princ istiskuje Davida Rivkina iz pripreme tužbe za genocid i angažira britanskog pravnika Jamesa Crawforda. Izbor je iznimno zanimljiv jer James Crawford je u sporu za subpoenu zastupao Haaško tužiteljstvo protiv Hrvatske! Njega je Njezino Kraljevsko Veličanstvo poslalo Haaškom tužiteljstvu da pokuša obraniti mehanizam subpoene koji praktički poništava pravni suverenitet hrvatske države, a onda si ga je uzeo Josipović da mu pomaže u tužbi za genocid. Sav kasniji rad na toj tužbi bio je u rukama ljudi od Josipovićeva povjerenja i britanskih pravnika. Kada je o kompetencijama i namjerama riječ, valja znati da je "nesposobni i nekompetentni" Rivkin na svega dvije kartice teksta aplikacije tužbe 1999. godine uspio supstancijalno definirati instrumente preko kojih je SR Jugoslavija (kasnije Srbija) počinila genocid u Hrvatskoj, "izravno nadzirući oružane snage, obavještajne agente i paraobavještajne jedinice". "Sposobni i kompetentni" Ivo Josipović, s kraljičinim odvjetnikom Jamesom Crawfordom, nisu na više od 2000 kartica teksta tužbe, koju su predali Sudu u ožujku 2001. godine, ni na koji način obradili, niti istražili ulogu obavještajne službe bivše JNA, kolokvijalno Kosa, u zločinima u Hrvatskoj! Na tako velikom broju stranica uspjeli su ispustiti krucijalni dokaz za dokazivanje politike državnog genocida. Blokirao ulazak Hrvatske u NATO O tome se donedavno šuškalo, otkad je proljetos Međunarodni sud pravde (ICJ) objavio na svojim stranicama cjelokupni tekst tužbe - to je bjelodano, provjerljivo i dokazivo. U svakoj slobodnoj demokratskoj državi to bi bio prvorazredni skandal, autor tužbe bi morao odgovoriti na pitanje - je li zbog neznanja ili namjerno sabotirao najjače dokaze genocida? Je li samo slučajno zaštitio bivšu obavještajnu službu agresorske vojske ili možda s njom ima i aktivniji odnos? Da nije možda suradnik? Vjerojatno bi takav propust imao i svoje pravne posljedice. Da je u slobodnoj demokratskoj državi autor takve tužbe, kojim slučajem, predsjednik države bio bi to povod barem za raspravu o impeachmentu. Kod nas se o tome tek tu i tamo ponešto nagađa na marginama pravničkih krugova koji su upućeni u slučaj, bez izgleda da postane velika medijska i politička tema. A mali crveni princ se mirno kandidira za predsjednika države, još jedan mandat. Da paradoks bude veći, u agitpropovskom prilogu o njegovim profesionalnim uspjesima na jednoj komercijalnoj televiziji, još ga hvale kako je praktički sam izokrenuo i ponovo napisao tužbu za genocid! Mali crveni princ je, zapravo, svoju kandidaturu za prvi predsjednikčki mandat zaradio na sudjelovanju u destrukciji temelja moderne hrvatske države preko postupaka za ratne zločine pred Haaškim i domaćim sudovima, ali i preko pravosudno-političke kampanje za pretvorbeno-privatizacijsku pljačku, koja se svela na difamaciju HDZ-a kao stranke, a potpuno zaobišla prave aktere, pripadnike komunističke dinastije, ciljano raspoređene po svim strankama. Drugi dio njegovih aktivnosti, koje nisu javno pokazivane, svodi se na djelovanje protiv europske integracije Hrvatske. Mali crveni princ je, tada već kao saborski zastupnik, zagovarao referendum za hrvatski ulazak u NATO-savez, što je prema tadašnjem zakonu praktički značilo blokirati hrvatski ulazak u NATO. Tek sada se počinje otkrivati koliko je i tada blisko surađivao s tzv. nevladinim udrugama poput Documente, u čijem se djelovanju nedvosmisleno razabire rukopis bivših jugoslavenskih obavještajnih službi, a koje su svojim agitacijskim kampanjama za suđenja za ratne zločine, godinama uspjevale usporiti okončanje hrvatskih pregovora s EU-om. I nakon što je postao predsjednik, potvrdio je svoju istinski antieuropsku orijentaciju, podržavši tzv. facebook prosvjednike (proizvod iste kuhinje) u rušenju vlade Jadranke Kosor, čime bi Hrvatska propustila zadnji vlak za okončanje pregovora i izdvajanje iz regiona. Danas, bez ikakva srama govori kako je on uveo Hrvatsku u EU. Uklonili Sanadera i Bandića Prvi predsjednički mandat malom crvenom princu je bio nagrada za minuli rad na destrukciji hrvatske samostalnosti i europske integracije. Njegov para-politbiro, sve prijatelji i suradnici tate Ante i njihova djeca, učinili su sve kako bi mali crveni princ samo ušetao na prijestolje. Prisilili su Ivu Sanadera na abdikaciju i postupno ga spakirali u Remetinec. Tako je uklonjen jedini protivnik koji je bez problema mogao dobiti predsjedničke izbore. Proizveli su tri HDZ-ova predsjednička kandidata i populističku maskotu Milana Bandića, kojeg su mirno, preko Mladena Bajića "ustrijelili" uoči drugog kruga. Za svaki slučaj, da mali crveni princ može ušetati na prijestolje bez nervoze i neizvjesnosti. A on je zauzvrat odmah pokazao koliko im vrijedi: čim je zasjeo na prijestolje u samo tjedan dana je u svojim govorima u Sarajevu i u Pečuhu s najvišeg političkog mjesta u državi potvrdio hrvatsku odgovornost za rat u BiH i politički otklonio velikosrpski projekt kao uzrok svih ratova. Začas je sa svojim srpskim idolom Borisom Tadićem politički pretvorio srpsku agresiju na Hrvatsku u unutarnji sukob, a da začepi usta svima koji bi o tome raspravljali, u izraelskom je Knessetu izvukao i staru ustašku zmiju iz njedara, koja je navodno još uvijek ofenzivna. No, predsjednik Josipović je tada samo politički potvrđivao ono na čemu je petnaestak godina ranije marljivo radio kao "pravni stručnjak". Sve je u prve dvije godine mandata bilo na njegovoj strani. Izgledalo je da će taj neokomunistički oblik vladavine potrajati barem sljedeća dva desetljeća, u kojima će se ponovo uspostaviti region. A i Putin je stizao sve biliže i odlučnije. HDZ je bio politički na koljenima, izbušen pijunima starog para-politbiroa, uvaljen u četiri zločinačke organizacije: dvije pred Haaškim sudom (Oluja i BiH), jednu pretvorbeno-privatizacijsku i jednu poslijeratnu korupcijsku iz Sanaderova razdoblja. Mediji su potpuno preuzeti, akademska zajednica također, nevladin je sektor uvijek bio neupitan. Mali crveni princ, okružen svojim para-politbiroom, mogao je upravljati svime samo povlačeći konce s Pantovčaka. A onda im je krenulo nizbrdo! Svim naporima unatoč, nisu uspjeli zaustaviti okončanje hrvatskih pregovora s EU-om. Potom su uslijedili hladni tuševi: najprije oslobađajuća presuda Anti Gotovini, potom njemački uhidbeni nalog za velikog kuma Josipa Perkovića, zatim su i EU i SAD prepoznali otvorenu Putinovu prijetnju na Balkanu i otvorenu sklonost aktualne neokomunističke hrvatske nomenklature na čelu s Ivom Josipovićem ruskoj opciji. Krenuo je sudski proces u Münchenu, pokrenute su nove istrage za zločine komunističkih tajnih službi u Njemačkoj, koje se šire i u Austriji i Italiji. Mali crveni princ sve više ostaje gol Kao što su stare komunističke dinastije postupno i nevidljivo osvajale sustav hrvatske države, tako se zasad nevidljivo, njihova konstrukcija ipak već počela ljuljati, iako naizgled i dalje kontroliraju sve. Ovaj put ipak nisu uspjeli namjestiti malom crvenom princu drugi mandat bez borbe, onako da samo ušeta na prijestolje. Namještaju mu televizijske ankete, ali one nisu donijele očekivani broj glasova. Mali crveni princ sve više ostaje gol. I sve više djeluje izgubljeno, kao lik iz nekog drugog vremena. A na neborbena mu je pleća pao najteži zadatak: da on sada izbori pobjedu za sustav, on koji nikad dosad nije ušao u borbu bez prethodno osigurane pobjede. Mali crveni princ se sad istinski boji ući u ring s Kolindom Grabar Kitarović. Jer na kraju dana, nakon što ju je njegov para-politbiro nastojao ismijati, omalovažiti, svesti na Barbiku, sada i mali crveni princ mora priznati da je protukandidatkinja borac, da je svoje ciljeve postizala radom, upornošću, inatom i uvijek borbom do kraja. Čak i onda kada je samo ona vjerovala u ostvarivost cilja. Pokazala je to i u ovoj kampanji: što su je više omalovažavali i obeshrabrivali, to je ona bila upornija i odlučnija da uspije. Nudeći nadu, zajedništvo, osobni angažman i pozitivan pristup u Obama-stilu, Kolinda u završnici kampanje raste kao novi, moderni, prozapadni vođa. Njoj borba daje krila i motivaciju, njega paralizira i baca u nelagodu. Mali crveni princ se sve više razotkriva kao klasični neokomunistički apartačik, a njegov sustav potpore se sve više razobličava kao pravi agitprop i postaje kontraproduktivan. No, u svemu tome mali crveni princ vjerojatno barem podsvjesno osjeća da mu je gubitak izbora možda najčasniji način da ode s pozornice. Jer, ako ne ode na izborima, može otići i drukčije. Primjerice kao njegov imenjak Sanader. Jer Putin je preblizu Hrvatskoj i mali crveni princ je preblizu Putinu da bi još jedan mandat potrajao na Pantovčaku.

Komunisti u Hrvatskoj broje sve, a posebno vole Hrvatima brojati novac. Josipović je prema svjetskoj dami Kolindi bio primitivan, dok je Matić prema Đuri Glogoškom bio ogavan. Ej, vukovarski SDP, baš je ministar Matić proslavio roda glas!

Nadam se da če Hrvati progledati tko im je precjednik. TAJNI PUTEVI NOVCA: Josip Perković preko tajanstvenog milijardera, udbaša i Goldsteina financira Josipovićevu kampanju? Josip Purić na račun Ive Josipovića slio je sto tisuća kuna, podupirući time njegovu kampanju za za predsjednika Hrvatske. Vlasnik tvrtke Građevinarstvo i proizvodnja Krk koju predstavlja Josip Purić, uplatila je sto tisuća kuna na račun predsjedničkog kandidata Ive Josipovića. I ne bi to bilo ništa neobično, da se u biografiji ovoga poduzetnika ne kriju neki zanimljivi detalji. Je li Purić doista Udbaš iz New Yorka kao što se svojedobno progovaralo po dijelu hrvatskih medija? Da li je to isti onaj Purić koji je u Hrvatsku vratio Matu Meštrovića? Radi li se o čovjeku kojega se povezuje s prevarama suradnika u New Yorku, o kojima se također ranije progovaralo? Mate Meštrović u svojoj memoarskoj knjizi doista spominje Purića, kao svojega prijatelja i povjerljivog suradnika. -Od 1989. počeo sam povremeno kontaktirati s meni onda neznanim partijskim prvacima u Zagrebu putem Josipa Purića, Krčanina koji je živio u New Yorku, a s vremena na vrijeme odlazio u domovinu odakle mi je prenosio neke poruke. Najčešće mi se preko Purića javljao akademik Dušan Bilandžić, istaknuti član CK SKH'. Usput rečeno, priređivač je Meštrovićeve knjige zagrebačko-beogradski novinar Pero Zlatar o kojem je Radenko Radojčić inspektorima SZUP-a rekao: 'Meni je pukovnik Rakočević 1993. g., kad je Pero Zlatar posredstvom novinara iz Beograda, tražio intervju sa mnom, o Zlataru ispričao sljedeće: Zlatar je završio ŠRO RV-a, i to prije 1959. Prvim pozivanjem u rezervu, vrbovan je za suradnju po službi sigurnosti RV i PVO. Kasnije ga je na vezu preuzeo puk. Rakočević i držao ga na vezi za vrijeme službovanja u Zagrebu. Predao ga je na vezu svom nasljedniku, kazavši ime tog oficira, no ja sam zaboravio. U Informaciji br. 439. riječke Udbe od 7. prosinca 1978 također se spominje Josip Purić, a o njemu ondje među ostalim stoji: -Purić je 1965. ilegalno pobjegao u Italiju. Iz logora za izbjeglice San Sabo pobjegao je u Francusku i pristupio Legiji stranaca, gdje je ostao do 1974. Po njegovoj izjavi, boravio je u Austriji i Italiji po zadatku SDS. Purić je koncem 80-ih godina prošlog stoljeća posjećivao Hrvatsku, a šef II. Uprave SID-a Službe za istraživanje i dokumentaciju, obavještajne službe pri Saveznom sekretarijatu za inozemne poslove (SSIP), Miloš Nikolić, uputio je 2. travnja 1990. dopis šefu II. uprave savezne Udbe Zoranu Savićeviću, ovaj sadržaj: -SID je u organizovanom operativnom odnosu sa Josipom Purićem koji je na stalnom boravku u Njujorku. Imenovani je u posljednje vreme (krajem novembra 1989. i krajem marta o.g.) boravio u zemlji u poseti rodbini... Imajući u vidu ove dve posete zemlji, u kratkom vremenskom intervalu, i činjenicu da ovi dolasci nisu koordinirani i utanačeni sa našim punktom u Njujorku koji ga drži na vezi, molimo za decidan odgovor: da li je Josip Purić u operativnom odnosu sa organima SDB u SR Hrvatskoj. U međuvremenu dotični je bio vrbovan od jedne strane službe te je i njoj koristio kao informator među hrvatskim emigrantima u New Yorku, a navodno je upravo po zadacima te službe bio na raspolaganju Mati Meštroviću. O Puriću je svojevremeno progovarao i Vice Vukojević odgovarajući na tvrdnje Josipa Perkovića kako je on doveo Meštrovića u Hrvatsku te ga skrivao u Zagrebzu. -To nema blage veze s činjenicama. Naime, Mate Meštrović zvao je jugoslavenskoga konzula u New Yorku Petra Lombardića i objašnjavao mu da se u Jugoslaviji događaju čudne stvari, zatim da mu žurno treba jugoslavenska viza jer da on ide pomoći „smanjenju tenzija". Nakon toga je Zoran Savičević, načelnik Druge uprave tadašnjega Ministarstva vanjskih poslova, zapovjedio da se Mati Meštroviću izda viza. MeštrovićMatu Meštrovića doveo je Zoran Savičević, načelnik Druge uprave, zajedno s Petrom Lombardićem, jugoslavenskim konzulom u New Yorku. Postoji i dokumentacija s tim u svezi. S Meštrovićem je komunicirao neki agent Josip Purić s Krka. I to je sasvim druga stvar od onoga što Perković govori.Dakle dobio je vizu da ide pomoći Jugoslaviji. Kad je došao u Zagreb, stavili su ga pod nadzor. Kolja Družić snimao je njegove razgovore s Vladom Gotovcem, Draženom Budišom, Slavkom Goldsteinom i tako dalje- rekao je Vukojević za HKV. -Ponavljam, Matu Meštrovića doveo je Zoran Savičević, načelnik Druge uprave, zajedno s Petrom Lombardićem, jugoslavenskim konzulom u New Yorku. Postoji i dokumentacija s tim u svezi. S Meštrovićem je komunicirao neki agent Josip Purić s Krka. I to je sasvim druga stvar od onoga što Perković govori- kazivao je nadalje Vukojević. Inače, akteri ove priče vezuju se i sa Goldsteinom. Točnije, vrhunac političkog raslojavanja u SFRJ zbio se u siječnju 1990. na 14. kongresu SKJ u Beogradu. U to vrijeme Slavko Goldstein, u društvu Vlade Gotovca, odlazi na političku turneju u SAD, gdje mu je neka vrsta vodiča bio Mate Meštrović, predsjednik najveće emigrantske organizacije Hrvatsko narodno vijeće. Opisujući bit Goldsteinovih nastupa u SAD-u Meštrović u memoarskoj knjizi 'U vrtlogu hrvatske politike' piše: 'Goldstein se nije zalagao za odcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije nego za preuređenje postojeće države u konfederaciju'. Mnogo je raznih priča o Josipu Puriću, a u skladu s time mnogo je i pitanja. Jedno od njih jest financiraju li Udba i Josip Perković ovim kanalima i svojim vezama po Hrvatskoj kampanju predsjednika Josipovića, a sve to daleko od očiju javnosti i pod krinkom transparentnosti? Vrijeme je za čiščenje državnih institucija od izdajica!!

Kada vidim Josipovića , Matića, Jakovinu, Milanovića, pomislim: Bože vrati nam Sanadera!

Josipovic je nesposeban hrvatska ide sve siromasia

Milorad Pupovac je rekao. " SDP je i srpska stranka. To smo znali i bez njega, veliko cudo sto su srbi i SDP za josipovica

ni KGK nebroji krvna zrnca. ako itko zna postivati razlicitosti to je ona

zovite i ako ustreba dolazimo

Vrijeme za promjenu Josipovic vodi hrvatsku u krivi pravac

Drug Josipovic ima program :HRT I,HRT II ,HRT III i HRT IV

Imaju pravo pozivati, no da li će se oni na poziv odazvati? O tome trebate brinuti.

bolje kradeze nego li SDePAD.....ukradeno se može vratiti ali ako padneš i razbiješ se povratka nema...

Nikad vise kradljivce i lopove na vlast! Hdz-ovci kupite prciju podobne kumove i rodjake i zavucite se u misje rupe iz kojih ste izisli. Kad se spomene Hdz mladez nedvojbeno me podsjeca na Hitler Jugend. Nikad vise zlo!

Potpisujem svaku riječ. Bravo.

Ovo je glas razuma i poznavanje situacije na terenu gdje je lokalno kradeze na vlasti. Treba li nam ponovo ovakva situacija i u državi.