Vujčić pozvao Vladu i banke: Učinite nešto za dužnike “pod vodom”

Gospodine Vujčiću, još uvijek ne radite svoj posao. Ako mislite da vam je posao baviti se populizmom u tisku, odstupite - učinit ćete manje štete.

To je kao da ja recem : "Doktor pozvao medicinsku sestru: Ucinite nesto za pacijenta koji je bolestan." Pa tko je direktor tzv. Hrvatske narodne Banke ? Je li on zna koji mu je posao?

Ovaj saziv Vlade ne može biti gori! Što prije izbori budu, prije se možemo nadati boljemu...

Prvi bankarski korak U 17. stoljeću došlo je do sukoba nizozemskih bankara s engleskom dinastijom Stewarta. – Kaže Petrović. – Bogati bankari Europe su se udružili i financirali William od Orangea koji je svrgnuo Stuarte invazijom na Englesku i postaoo Kralj William III. Naravno, za ovu “pomoć” bankara dugovao je “malu” protuuslugu. Tražili su mu da otvore svoju privatnu banku koja bi dobila status središnje banke. Za uzvrat oni bi djelomično unijeli u nju svoj zlatni depozit na temelju kojega bi izdavali vrijednosnice, kreirali i štampalinovac i pozajmljivali državi. Tako je 1694. nastala Bank of England, prva privatna banka u svijetu koja je dobila legalno pravo izdavati novac. U osnivačkoj povelji stoji i besmrtna odrednica: “Ovoj banci pripada sva dobit od kamate na novac koji ona stvara ni iz čega (out of nothing)”. Tako je sve počelo. Kako objašnjava Petrović, Engleska država je počela uzimati kredite i zaduživati se ogromnim kamatama, a u Bank of England to je registrirano kao nacionalni dug. Ove kamate i dugove su zapravo otplaćivali gradjani putem poreza, a kada bi otplata državnog kredita kasnila slijedile su i zatezne kamate, pa je država morala da povećava poreze i još više globiti narod. Naziv “Bank of England” uzet je upravo da bi se gradjanima ulilo povjerenje asocirajući ih na nešto nacionalno, iako je to bila privatna banka. (Isti trik je, naglašava Petrović, je primijenjen u Srbiji s “Nacionalnom štedionicom”, iako se radilo o privatnoj, a ne državnoj Banci). Početkom 20. stoljeća i američki predsjednik Woodrow Wilson dobio je “pomoć” od bankara. Prvo su mu pomogli da postane predsjednik financiranjem izborne kampanje, onda su mu pokrili jedan veliki financijski dug, odnosno neku ucjenu iz mladosti. Zauzvrat je 1913. Wilson u Kongresu “proturio” zakon po kome udruženje najvećih privatnih banaka, tzv.  “Federalne rezerve” skraćeno “FED”, može štampati ​​novac bez zlatne podloge, odnosno kreirati ga iz ničega. “Od tada sve do danas, američka vlada mora posuđivati ​​dolare od ove moćne skupine financijskih mahera i stvarati ogromni nacionalni dug. Tako privatna središnja banka (FED) kreira recimo milijardu dolara koje sa kamatom daje vladi SAD i stvara nacionalni dug.” Ovaj novac vlada distribuira komercijalnim bankama sa malo većom kamatom, koje ga prodaju građanima i tvrtkama s još većom kamatom. Dakle, svatko je u lancu napravio dug s istom svotom novca (jednom milijardom dolara) kreiranom iz  IZ NIČEGA, dok naivni misle da za sve to postoji pokriće u zlatnim polugama, ili nečemu drugom podobnom pokriti tiskanje novca. Na ovoj financijskom vrtuljku danas se okreće čitav svijet. Prije 50 godina u svjetskim financijskim tokovima je bilo oko 5 posto ovog špekulativnog novca, danas 97 posto kapitala cirkulira špekulativno. Eto to je najveća legalna prijevara u povijesti čovječanstva, kojom je jedna grupa špekulanata u razdoblju od tri stotine godina postala ugledna svjetska bankarska elita. Danas su oni praktično gospodari svijeta.Bukvalno nema države, nema čovjeka na planeti, nema tvrtke koja njima ne duguje novac, na izravan ili neizravan način. A tko su oni? – pita se Petrović i nudi odgovor.- To nisu imaginarni pojedinci, već obitelji povezane između sebe krvnim vezama, koje ćemo u ovom razgovoru jednostavno nazvati – “Obitelj”. Da bismo shvatili koliki su razmjeri njihove moći i koji je način njihovog djelovanja, moramo potpuno promijeniti način gledanja na modernu povijest. Da zaboravimo na društveno-ekonomske zakonitosti i teorije i da, kao u kriminalističkoj istrazi, pratimo trag novca. Kontrola tokova novca “Dajte mi da kontroliram novčane tokove u nekoj državi, i nije me briga tko pravi zakone”, rekao je odavno Amschel Mayer Rothschild, osnivač dinastije koja već više od tri stoljeća drži pod kontrolom ekonomiju Velike Britanije i njezinih kolonija, od kojih je najveća SAD (mada joj posljednjih 10 godina obitelj Rockefeller ozbiljno ugrožava ovaj primat). Shvatio je i da su za bankare najprofitabilnije krizne situacije, gdje se ekonomske vrijednosti preko noći mijenjaju. Zato su se bankari izvještili u četiri najunosnija posla: financiranje ratova, igra na burzi, kontrola infomacija (medija) i trgovina strateškim sirovinama. Ove vještine i poslove su njegovali i razvijali stoljećima. Rothschildi su još prije dvije stotine godina imali svoje trgovačke agente locirane u svim glavnim europskim centrima trgovine i prijestolnicama. Bila je to prava obavještajna mreža koja je prikupljala podatke o mogućim previranjima na dvorovima. Vijesti koje su njihovi glasnici donosili pokretale su burzu. Od tih infomacija ovisila je cijena mnogih dionica. U vrijeme bitke Waterloo, nije bilo dragocjenije vijesti nego kakav će ishod biti. Od toga je ovisila budućnost čitavog europskog kontinenta. Rothschildi su kredit u zlatu dali i jednoj i drugoj strani – i Napoleonu, koga su financirali i doveli na prijestolje, i Wellingtonu, da opremi svoju vojsku i sukobi se s Napoleonovim carstvom. Na Burzi u Londonu trgovci i bankari su grozničavo čekali vijesti o ishodu bitke. Ako bi Engleska izgubila njezine državne obveznice, takozvani konzuli, izgubile bi vrijednost, dok bi im u slučaju pobjede vrijednost vrtoglavo porasla. Nathan Rothschild je imao povjerenike koji su radili s obje strane linije fronta.  Kasno popodne 15. lipnja 1815. dobio je vijest, a ujutro je bio na Londonskoj burzi. Dao je svojim burzovnim agentima diskretan znak i oni su počeli prodavati engleske konzule. Stotine tisuća dolara vrijedni konzuli našli su se na burzi i njihova vrijednost počela je vrtoglavo padati. U trenutku je nastala prava panika i ljudi su jurnuli da se oslobode sada skoro potpuno bezvrijednih konzula, pretpostavljajući da Rothschild ima točnu informaciju. Uskoro je cijena pala na pet centi za dolar. Tada su Rothschild-ovi agenti dobili znak da počnu kupovati. Malo kasnije stigle su poštanske kočije i donijele zvanične vijesti s bojišta. Engleska je bila pobjednik i novi gospodar Europe. U sekundi je cijena engleskog konzula astronomski skočila. Rothschildovo bogatstvo preko noći je uvećano dvadeset puta i on je tada postao glavni kontrolor nad britanskom ekonomijom. Tek prije nekoliko godina je objavljeno da je isplaćen dug Engleske iz vremena Napoleonovih ratova. Gospodari industrije i privrede Evo još jedne ilustracije: “Tko god kontrolira količinu novca u bilo kojoj zemlji, aposlutni je gospodar industrije i privrede”. Čovjek koji se usudio pobuniti 1818. godine bio je američki predsjednik James Garfield. Samo nekoliko tjedana nakon što je izrekao ovu rečenicu na njega je izvršen atentat. Predsjednici Abraham Lincoln i John Kennedy pokušali su izvršiti monetarne reforme kojima bi povratili izdavanje novca u okvire državnih institucija. U ovome su obojica spriječeni na isti način – atentatom.Njihovi nasljednici su odmah najavljene reforme obustavili i Federalne rezerve i danas emitiraju dolar po vlastitom nahođenju. Ovo je, naravno, najvažnija operacija bankara u modernom svijetu, zato što je dolar “super valuta” koja služi kao univerzalna obračunska vrijednost u svjetskoj trgovini. Njihovi apetiti su odavno prešli nacionalne granice i dolar je osnovna poluga njihove svjetske dominacije. Zbog toga predsjednici SAD moraju biti besprijekorno poslušni i apsolutno kontrolirani. Iako svijet već hvata medijska groznica oko novih predsjedničkih izbora u SAD, važno je da shvatimo da ti izbori nemaju nikakvog suštinskog značaja. Oba kandidata financiraju isti bankari i igra će biti nastavljena bez obzira na to tko pobijedi. Ako iz ove perspektive promatramo sve velike ratove i društvene prevrate modernog doba, kao i takozvane lokalne ratove posljednjih desetljeća, naći ćemo u pozadini uvijek ista imena, isti rukopis i iste izvore financiranja, nastavlja naš sugovornik. – Od Napoleona do Oktobarske revolucije, od Prvog i Drugog svjetskog rata, do Iraka, Libije i uskoro, na žalost, Sirije i Irana, iza svega stoji novac istih bankarskih obitelji, koji bez obzira na ogromne žrtve, patnje i razaranja, uvijek izlaze kao pobjednici s još većom koncentracijom moći i resursa u svojim rukama. Najveći masovni mediji u svijetu, koji su svi do posljednjeg u vlasništvu Obitelji, bave se do beskraja beznačajnim senzacionalističkim temama tipa šta je izjavila Britney Spears ili kako se obukla Lady Gaga, što su tijekom dana radili i rekli političari već koje stranke, dešavanjima na ratištima (uvijek je netko aktualno), obrana prava LGBT populacije, padom ili rastom nacionalne valute, terorističkim akcijama i njihovim pogledima na terorizam, sport (i to samo nekim, a ne svim) …

Jooooj Vujčiću, ne sei, tebe bi trebalo "pod vodu".

Vlada je nesposobna, treba ih se što prije rješiti!