Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na TikToku je objavio svoju verziju kultnog crtića La Linea u kojem je on glavni i jedini junak. Animirani Vučić prvo daje uputu: "A sada na posao! Brzo da izgradite put! Ljudi, ne umem da letim!" Crtani Vučić potom nailazi na rupu. "Šta će ova rupa ovde? Momci, pod hitno zakrpajte ovu rupu", govori.
Potom traži Pandu, na što mu ruka nacrta životinju. "Šta je ovo, vama je do šale? Tražio sam električnu Fiat Pandu iz Kragujevca". Kad mu nacrtaju Pandu, Vučić se vozi pored nacionalnog stadiona koji se nedavno počeo graditi, pa preko mosta, pored tvornica i EXPO-a. "Vredno radimo i Srbiju gradimo!", kaže Vučić na kraju, a zatim se pojavljuje poruka "Nastavit će se".
@jasamaleksandar A sada na posao! Zar sve moram sam?! 🤨 #jasamaleksandar #srbija🇷🇸 ♬ original sound - Ja sam Aleksandar
I u tome je srpski predsjednik u pravu: nedvojbeno će nastaviti što god zacrtao. Urnebesniji od ovog, samo je još Vučićev predizborni spot iz 2022. u kojem se on nakon obraćanja studentici, liječniku i radniku, odlučio zatvoriti u frižider. Osvjedočeni populist i proruski autoritarni lider, čiji su politički korijeni u krajnje desnom nacionalizmu, ne bira sredstva za ostanak na vlasti, i sasvim mu dobro ide.
U Srbiji nakon izbora nema potrebe za koalicijama, nema podjele vlasti, jedva da ima oporbe, zapravo - jedva da ima i izbora. Jer na svakim pobjeđuje - Aleksandar Vučić. Vučić i njegova vladajuća stranka svoje političke protivnike i strane oponente redovito omalovažavaju kao "ološe", "lopove" i "pedofile", dok parlamentarnim sjednicama dominiraju grube i agresivne uvrede.
U prvih godinu dana vlasti gradio je sebi imidž nepokolebljivog borca protiv korupcije i lidera koja će bez straha ući u obračun sa financijskim moćnicima i kriminalcima. Počeo je s uhićenjem vlasnika Delta holdinga, biznismena Miroslava Miškovića. Vučić istovremeno najavljuje i obećava da će razriješiti sve sporne privatizacije u zemlji s početka dvijetisućitih. Srpska napredna stranka je, zahvaljujući priči njenog lidera, da se bori protiv najveće društvene pošasti suvremenog doba, na parlamentarnim izborima 2014. godine osvojila 48,35 posto podrške, što je bio duplo bolji rezultat u odnosu na svibanj 2012. godine, kad su pod vodstvom Tomislava Nikolića došli sa 24,04 postotka glasova.
VEZANI ČLANCI:
Nakon okončanja parlamentarnih izbora Vučić je preuzeo funkciju premijera Srbije, a nakon toga i predsjedničku. Istovremeno, dok je rasla moć lidera naprednjaka, priča o borbi protiv korupcije i kriminala je postepeno odlazila u zaborav i samo se sporadično spominjala u trenucima kada su istraživanja javnog mnijenja ukazivala da je dobro reći nešto na tu temu. Da je borba protiv korupcije i kriminala daleko ispod agende vlasti i prvog čovjeka države, pokazalo se u međuvremenu i na primjerima poput rušenja u Savamali, aferama "Krušik" i "Jovajica" i stvaranju klana Veljka Belivuka.
Ni u jednom od spomenutih slučajeva država, odnosno vladajuća stranka i njen lider, nisu spriječili širenje kriminala i korupcije. Štoviše, otkriveno je da su upravo predstavnici vlasti, direktno ili indirektno, bili sudionici ovih afera. Koliko se sam predsjednik udaljio od priče s početka svoje vladavine, govori i to da je u međuvremenu, od nepokolebljivog borca protiv svih društvenih anomalija, postao neko tko, s pozicije šefa države, otvoreno brani osumnjičenog narkodilera.
U Srbiji postoji "industrija populizma" koja je osmišljena da promovira Vučića i ocrnjuje njegove protivnike. Nasilje reality showova služi za legitimizaciju agresivnog političkog vokabulara. Govor mržnje glavnih društvenih i političkih aktera u Srbiji i putem njenih glavnih medija, postao je jezik broj jedan u zemlji. Otkako je Vučić došao na vlast, Srbija je pala s 54. na 91. mjesto, prema najnovijem Indeksu medijskih sloboda, a Srbija je jedina u regiji koja je nazadovala, i to značajno, za 12 mjesta niže od prošlogodišnje pozicije. U ovogodišnjem izvještaju se navodi kako je nagrađivano kvalitetno novinarstvo, koje istražuje kriminal i korupciju, uhvaćeno između neobuzdanih lažnih vijesti i propagande u Srbiji. Iako je pravni okvir čvrst, novinari su ugroženi političkim pritiscima i nekažnjivosti zločina počinjenih nad njima. "U visoko polariziranoj političkoj klimi, novinari su redovno izloženi političkim napadima koje podstiču pripadnici vladajuće elite, a koje pojačavaju određene nacionalne TV mreže", stoji u izvještaju Reportera bez granica.
U teoriji je Srbija kandidat za pristupanje EU, ali je razapeta između Zapada i svojih povijesnih političkih i gospodarskih veza s Rusijom, saveznicom slavenskih i pravoslavnih kršćana. Istina je da kupovina borbenih zrakoplova Rafala nije jedini korak kojim Srbija pokazuje svoju solidarnost sa Zapadom: Beograd je podržao sve rezolucije UN-a protiv ruskog agresorskog rata, a ujedno i opskrbljuje ukrajinsku vojsku streljivom u velikim količinama – zaobilaznim putevima. Ali Vučić nema namjeru okrenuti se od svojih prijatelja u Moskvi i Pekingu. On neće uvoditi sankcije Rusiji. Računa na podršku Moskve i Pekinga u nepriznavanju državnosti Kosova. Kupovina Rafala zapravo samo dokazuje da njegova politika balansiranja funkcionira. "Kritičari kažu da Vučić igra na dvije strane time što ohrabruje Srbe na Kosovu da pružaju otpor a onda se ponaša kao žrtva kada Priština reagira", piše ovih dana ugledni Politico.
Srbija je već niz godina izložena prosvjedima javnosti zbog nezadovoljstva radom vlade koju vodi predsjednik Vučić, a posljednji su prosvjedi vezani uz početak eksploatacije litija. Njegovi mediji su ili potpuno ignorirali prosvjede ili su histerizirali da iza njega stoji opozicija, pritom pokušavajući umanjiti broj građana na ulicama. Nagledao se Vučić različitih prosvjeda protiv svoje vlasti. Ni jedan ga nije izbacio iz kolosjeka.
Kako se uopće nekadašnji istaknuti pripadnik Delija i Šešeljeva uzdanica preobrazio u gorljiva europejca, istodobno i prijatelja Kremlja, koji će negdje putem postati apsolutni vladar Srbije? Vučić je rođen u Beogradu 1970. godine. O poslovnom putu Aleksandra Vučića zna se gotovo pa sve - Pravni fakultet završio je u Beogradu, engleski jezik usavršio je u Engleskoj pa je na jednoj tamošnjoj televiziji čitao vijesti iz svijeta, bio je pionirski prvak Beograda u šahu, ali i student generacije. Zavidni rezultati u mladosti uveli su ga u svijet politike, a prije nego što je postao predsjednik Srbije, Aleksandar je bio na visokim funkcijama među kojima su najistaknutije - predsjednik Vlade Republike Srbije, predsjednik Srpske napredne stranke, ministar obrane, ministar informiranja. No, njegova biografija uključuje i mračne epizode.
Svojedobno se hvalio time da je sudjelovao u neredima na maksimirskom stadionu uoči nikad odigrane utakmice između Dinama i Zvezde 1990. godine, koju Bad Blue Boysi smatraju početkom Domovinskog rata. Šešeljevoj Srpskoj radikalnoj stranci (SRS) pristupio je ratne 1993. godine, kada su već naveliko paravojne postrojbe te stranke pljačkale i ubijale po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tijekom ratnih godina Vučić je kao posilni Vojislava Šešelja, četničkog vojvode i predsjednika Srpske radikalne stranke (SRS), aktivno sudjelovao u pokušaju realizacije ideje tzv. velike Srbije.
Iste godine, dakle već s 23 godine, postao je zastupnik u srpskoj Skupštini i glavni tajnik Radikala i u godinama koje slijede s Tomislavom Nikolićem i Šešeljom činio je udarni trojac te ekstremističke stranke. Iz tog vremena ostala je poznata prijetnja izrečena za govornicom u Skupštini Srbije 20. srpnja 1995. godine, kada je, samo devet dana poslije genocida u Srebrenici, Vučić poručio međunarodnoj zajednici - koja je bombardiranjem srpskih položaja u Bosni i Hercegovini odlučila stati na kraj krvavom piru što su ga provodile snage bosanskih Srba u toj zemlji - da će za jednog Srbina ubiti stotinu Muslimana.
VEZANI ČLANCI:
I Hrvati su dobro upoznati s notornim Vučićevim govorom iz okupirane Gline 1995. godine, kada je grmio da tamo nikad više neće doći ustaška vlast i da Banija nikad neće biti Hrvatska. Godinama kasnije, gostujući na Prvoj Srpskoj Televiziji, dotakao se i tog govora. "Vama se možda ne sviđa istina iz Drugog svjetskog rata koju sam bezbroj puta iznosio, možda se vama ne sviđa istina iz '95. ili se meni ne sviđa neka istina po znacima navoda za koju vi govorite. Ubili ste me napadajući me za Glinu, strašno što sam radio. Što sam radio? Održao govor u kojem sam govorio da se nadam da Krajina neće pasti u ruke Hrvata ili ne znam što. Zar bih se zbog toga trebao ispričati nekome? Zamislite zločinca i fašista Vučića, što je on radio", kazao je predsjednik Srbije prije nekoliko godina.
Vučić je poznat i kao zloglasni ministar informiranja iz 1998. godine, u vrijeme kada je Srbijom vladao "balkanski krvnik" Slobodan Milošević, a pod Vučićevim ravnanjem ministarstvom informiranja 1998. godine donesen je najrestriktivniji zakon o medijima u povijesti Srbije. To vrijeme obilježio je progon novinara i svake kritičke riječi protiv vlasti. Negdje u to vrijeme, tijekom NATO-va bombardiranja Srbije 1999. godine, ubijen je i glavni urednik i vlasnik Nedjeljnog Telegrafa Slavko Ćuruvija, čije su novine bile iznimno kritički nastrojene prema vlasti. U tom kontekstu zanimljivo je podsjetiti da je Vučić svojedobno priznao da se u životu samo tri puta napio: kad je Zvezda postala prvak Europe, kad je ubijen Slavko Ćuruvija i kad je ubijen Zoran Đinđić.
Vrijeme u oporbi u početku je provodio boreći se za zaštitu lika i djela Vojislava Šešelja koji se suočio s haškom optužnicom, a na dužnosti glavnog tajnika stranke radikala ostao je do 2008. kada je izdao Šešelja, koji se u to vrijeme nalazio Haagu gdje mu se sudilo za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji.
Sve upućuje na to da je već tada radio na peglanju i europeizaciji imidža te pripremi za preuzimanje vlasti. Sliku modernog i proeuropskog političara Vučić stvara od proboja na vlast njegove stranke 2012. godine. Dok ta priča prolazi u Bruxellesu, u domovini ga dio javnosti optužuje za autoritarno vladanje i gušenje svake kritičke misli, dok u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, državama koje su jako dobro upoznate s njegovom političkom biografijom, također ne vjeruju u proeuropski smjer umivenog radikala jer uporno niječe srpske zločine.
Od dolaska na vlast 2012. godine pokazao je neobičnu ljubav prema raspisivanju prijevremenih izbora. Srbija je tako u pet godina tri puta izlazila na parlamentarne izbore, a potom je vješto natjerao Nikolića da se povuče i prepusti mu mjesto šefa države, gdje preuzima kontrolu nad svim polugama vlasti. U godinama koje dolaze, Srbija danas ima jednog čovjeka koji obnaša i funkciju predsjednika države i predsjednika stranke te praktički i premijera preko Ane Brnabić koja tek figurira na toj poziciji. Izbor žene, lezbijke i još Hrvatice porijeklom za njegova mandatara, trebao je ponajprije zadovoljiti Zapad i udariti konačni čavao u perceptivni kovčeg nekadašnje Vučićeve biografije. Nadalje, i novoinstalirani predsjednik Vlade nije ništa više od marionete: on je osoba od najvišeg mogućeg povjerenja Aleksandra Vučića za kojega je, kako kažu tamošnji novinari, spreman sve učiniti.
Svih ovih godina, Hrvatska je Vučiću omiljena tema. Posljednji put oglasio se u povodu uhićenja srpskog glumca Sergeja Trifunovića na hrvatskoj granici te nije propustio priliku ostvariti pokoji politički bod kod svojih građana. "Zahtijevam od svih državnih organa u Republici Srbiji, posebno od Ministarstva vanjskih poslova, da se maksimalno angažiraju i učine sve kako bi Sergej Trifunović bio pušten na slobodu i vraćen u Republiku Srbiju!" napisao je, dodajući kako je Trifunović njegov politički oponent, ali je građanin Srbije.
Spomenuo je i zadržavanje pjevačice Severine Vučković na srpskoj granici, zbog čega je ona poručila da u Srbiju više neće ići dok "ovaj ne sjaše s vlasti". No, sva je prilika da hrvatska glazbena zvijezda neće tako skoro preko granice. Vučić je gospodar Srbije, on je srpski Putin, lider bez konkurencije koji će ostati vladar Srbije u povijesnoj tradiciji velikih srpskih vladara. Ili, kao što kaže glavni i jedini junak satiričnog filmića "La linea" – nastavit će se.
FOTO Srpska vojska 'pokazala mišiće', Vučić: Ovo nismo mogli ni sanjati, ponosan sam kad vidim što imamo
Svi me vole jer ga dobro primam