Pitali smo stručnjake: Što učiniti ako vam je dijete žrtva vršnjačkog nasilja

sve je to rezultat -poremećnog sustava vrijednosti - pavo bez odgovornosti je kaos. - "dali smo djeci previše prava, a premalo obveza i odgovornosti. To se nigdje ne uči, ni u domu ,ni u školi, a na ulici je "pravoavo jačega" . Prečesto je dom djeci samo kuhinja i spavaonica bez razgovora . Za svoje nedolično ponašanje djeca nisu dužna a često ni sposobna preuzeti odgovornost, ali imaju va moguća prava - da ne slušaju ni roditelje, koji su ih to propustili naučiti iz bezbroj opće poznatih razloga, a škola je nemoćna, jer "djete ima prava". imamo zakone, imamo službe, imamo ....situaciju "Više baba kilavije dijete"

Problem je što nema tko odgajati roditelje malih nasilnika. Tu imate situaciju da takvi roditelji nebi mislili da se radi o nečemu lošem već da je to igra. Roditelji djeteta žrtve znaju u čemu je problem i spremni su naa razgovor, ali džaba je to dok agresivci rade što ih je volja.

Dijete koje je zlostavljač dolazi od roditelja kojiga je tako odgojio i koji jei sam takav, stoga mi nije jasna teorija po kojoj će taj roditelj dorovoljno svoje dijete sprijčiti da bude nasilno. Jedini način preodgoja budućih kriminalaca je kaznaa i to roditelja prije svega. Novčana, premještanje u drugu školu i slično. Ova trabunjanja o tome da zlostavljana djeca i roditelji trebaju preispitati sebe su besmislena. Takose postavlja društvo i odgovorni kada neznaju poduzeti prave mjere.

Kaže pravobraniteljica: kako su nažalost mjere često razdijeljene po segmentima te su nepovezane, s sustavi nisu koordinirani u djelovanju. "Često ističemo kako imamo dobre propise, ali se oni ne primjenjuju", kaže Jelavić. " I onda tko to treba primjeniti zakon,n, to nismo doznali. Dok se ne primjenjuje zakon onda se primjenjuje zakon ulice. Zato dok država ne radi svoj posao trebalo bi ukinuti sve kazne za roditelje koji su uzeli zakon u svoje ruke da odbrane svoje dijete. Sram bilo i ovu pravobraniteljicu ništa ne radi samo se čudi.

Ravnatelji osnovnih škola tvrde da dio djece na nastavu dolazi gladan. Dok neka djeca u kuhinji traže suhi kruh, druga djeca u očaju otimaju hranu fizički slabijima...

dijete,odnosno pojedinac,nije rođeno niti kao nasilnik,niti kao socijalna osoba.odmalena djete uči kroz okolinu i kasnije kroz savjete.živimo u sustavu u kojem oba roditelja moraju raditi po cijele dane da priskrbe za održiv(ne pristojan život nego puko preživljanje)život.roditelji koji ne rade ili rade za lošeg poslodavca prenose svoje emocije i stresove na dijete,pa dijete stvara svoju verziju života.kažnjavati roditelja za ne-odgoj nije realno u sustavu koji nažalost održavamo.trebamo se liječiti od bolesti ne od simptoma