– Ne zamjerite mi ali usuđujem se ovdje u svojoj „ludosti“ pomoći Isusu. Utvrđujem da naspram svake vrline postoje dva poroka, koje ljubav mora pomiriti. Učenici ne razumiju. Oni traže krivca - krivca naspram svake vrline – rekao je u svome najnovijem korizmenom komentaru evanđelja popularni karizmatik vlč. Zlatko Sudac, osvrćući se na nedjeljno evanđelje, u kojemu je Isus ugledao čovjeka slijepa od rođenja, pa su ga učenici pitali tko je sagriješio on ili njegovi roditelji, da se rodio slijep, a Isus im je odgovorio: „Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja“.
– Utvrđujem da naspram svake vrline stoje dva poroka, jedan se pojavljuje pretjerivanjem, drugi nedostatkom. O kako su hrabri oni ljudi koji bar na tren zašute pred mlitavošću vlastita srca. Srca koje je uvijek ili požudno ili bahato ili rasipno u svojoj bešćutnosti – ponašajući se kao da nije i ono osjetilo bol, ako nije hoće kad-tad, taj nas ispit zrelost sve čeka – kaže Sudac, dodajući da „poroci idu uvijek po dva, nalik na učenike u poslanju, kao naše obitelji, po dva u tuđinu, da se hrane, da se brane i kao oni to ne razumiju – ama baš ništa ne razumiju - zašto su neki slijepi, neki hromi, neki umiru od raka, neki u kreditima, neki bez posla, neki na cesti, neki u drogi, neki ratni invalidi bez nogu i silovani, neki još uvijek traže kosti svojih pokojnih, a neki se pakiraju opet iznova - a mladost nam odlazi - kamo?“.
– M se tješimo i mislimo da nepravda pripada nekome drugome, da nas još nije dotakla, kao „eto“ nije dio moga svijeta. Još mi ne pripada u potpunosti, pa se usuđujem pitati dragoga Boga za razloge tuđe patnje kao da joj nisam pridonio. Blijeda lica bezličnih europskih činovnika, ustobočena u grču nezamislive žudnje, tu je među nama, ali srce te nakaze tuče negdje drugdje, i neće uspjeti jer naš pošten i božji čovjek i da hoće – ne može prodrijeti u njezine nacrte – kaže vlč. Sudac.
– Ljubljeni moji, da, uistinu postoje dva poroka koja su ključ svih naših muka. Da su apostoli to znali ne bi Isusa pitali - ono što su pitali. Oni uvijek idu u paru. Prvo porok – rane tvoga srca - oprosti svima koji su te povrijedili (i najtvrđi mramor, ako u njega uđe voda pa se smrzne, puca). Shvati, zlo traži pukotine u tvome srcu pa oprosti. Drugi porok – oprosti sebi, prihvati sebe ( čovjek može dati samo ono što ima, a ne ono što nema. Počni puniti dušu ljubavlju. Ti to zavrijeđuješ, prihvati sebe, zavoli sebe) – kaže Sudac, dodajući kako se ne smije biti zbunjen u ovim korizmenim vremenima pred patnjom nemoćnika i bolesnika kao apostoli pred Isusom.
– Na srce vam stavljam meni jedne od najljepših riječi Terezije Avilske u posljednjim odlomcima njezina Chemin de la perfection, Puta savršenstva: „I ja ponizno molim Gospodina da me uvijek očuva od svakoga zla jer umjesto da smanjujem dugove koje imam prema njemu, možda ih dalje gomilam iz dana u dan. O Gospodine, na muci sam jer sa sigurnošću ne mogu znati ljubim li te i jesu li ti moje želje ugodne.“ – poručuje vlč. Sudac, koji je ovoga vikenda sudjelovao na duhovnoj obnovi svećenika Krčke biskupije i to u Ćunskom na Lošinju, gdje se nalazi i duhovni centar Betanija, u kojemu je on djelovao gotovo deset godina i kroz koji je prošlo više od 30.000 ljudi.
>> Zlatko Sudac piše za Oluju: Sutra je moguće, ako imamo danas
Otvori KEKS Pay
Znači tip je plagijator?!