Hrvatska ima znanje, ljude i novac, dakle, ono što nam već godinama nedostaje nije potencijal, nego smjer. Upravo iz te jednostavne, ali važne dijagnoze polazi SDP-ov prijedlog industrijske transformacije, politike koja želi da Hrvatska ponovno gradi, proizvodi i izvozi, umjesto da se zadovoljava kratkoročnim rastom temeljenim na turizmu i nekretninama. SDP-ove stručne analize aktualnog stanja i mogućnosti zato su jasne i optimistične: Hrvatska može više, ako promijeni način na koji upravlja vlastitim razvojem.
Problem nije novac, nego kako ga koristimo
U posljednjem desetljeću Hrvatska je povukla rekordna sredstva iz europskih fondova i na taj način održavala makroekonomsku stabilnost. No to se, nažalost, nije pretvorilo u snažniju industriju, veći izvoz ni rast produktivnosti. Gospodarstvo je ostalo oslonjeno na djelatnosti koje se ne natječu na međunarodnom tržištu, dok su industrija i proizvodnja ostale na margini. Rast produktivnosti hrvatske ekonomije moguć je ako se posvetimo svemu onome što je HDZ zanemarivao. Povećanju privatnih investicija, efikasnijem i nepristranijem radu institucija te višoj razini inovacija. To je promjena političke ekonomije u Hrvatskoj.
Iz SDP-a zato ističu kako dosadašnja industrijska politika nije zakazala zato što su ciljevi bili pogrešni, nego zato što se svodila na administriranje fondova, bez jasnih prioriteta, bez odgovornosti za rezultate i bez učenja iz pogrešaka.
Industrijska politika nije popis želja, nego upravljanje
SDP stoga predlaže zaokret, industrijska politika, po tom modelu, više nije popis „industrija budućnosti“, nego sustav upravljanja razvojem. Fokus se pomiče s pukog trošenja sredstava na industrijsku nadogradnju, na jačanje sposobnosti poduzeća, njihovu ulogu u lancima vrijednosti i stvaranje dugoročne konkurentnosti.
Ključna riječ je selektivnost. Država mora znati što podržava i što neće kako bi spriječila raspršivanje novca na projekte koji ne donose stvarne promjene.
Od izoliranih potpora do pametno povezanih politika
SDP-ov model naglašava da problem nije manjak instrumenata, nego njihova nepovezanost. Bespovratna sredstva sama po sebi nisu dovoljna, već moraju biti povezana s razvojem vještina, savjetodavnom podrškom, financiranjem rasta i koordinacijom među institucijama.
Umjesto jednokratnih projekata, SDP predlaže upravljanje portfeljima, dugoročnim razvojnim putanjama poduzeća i sektora, uz stalno praćenje rezultata i mogućnost prilagodbe ako nešto ne funkcionira.
Uspjeh se mjeri rezultatima, a ne potrošnjom
Jedna od najvažnijih promjena odnosi se na mjerenje uspjeha. Dosad se uspjeh često mjerio količinom potrošenog novca i brojem korisnika. SDP-ovi stručnjaci upozoravaju kako mjerilo ipak moraju biti ishodi, rast produktivnosti, jačanje izvoza te bolja pozicija u lancima vrijednosti. A to zahtijeva jaču državu, ne veću, nego pametniju. Državu koja ima kapacitet upravljati, učiti i prilagođavati politike u hodu.
Izbor koji je pred Hrvatskom
Industrijska transformacija koju SDP predlaže nije još jedan tehnički dokument, nego politička odluka. Izbor između Hrvatske koja pametno koristi europska sredstva za stvaranje proizvodnje, rada i znanja, i Hrvatske koja ostaje zarobljena u modelu kratkoročnog rasta i rente.
SDP-ova poruka je jednostavna i ohrabrujuća: promjena je moguća, vrijeme je da Hrvatska ponovno počne graditi svoju industrijsku budućnost.
Otvori KEKS Pay
