Vojska je već nekoliko puta izvodila državne udare u Turskoj

Urla se protiv vojske i brani se demokracija, a Asada se htjelo rusiti nelegalno i ustanici su predstavljali volju naroda. Licemjeri.

Cuvari Ataturkove ideje i ostavstine, a ne kao kod nas kada je JNA postala cuvar cetnicke ideje...

Najviše mi se sviđa onaj dio gdje je svrgnuti premijer obješen sa ministrima

Nisam susreo boljih ljudi od Turaka i Sirijaca . Zapad ih često doživljava kao divljake, no to su velike ponosne zemlje s tradicijom kakvu Zapad može samo sanjati. Sve gledaju slojevito, a ne samo kroz prizmu novca i ostanka na životu što dulje i pod svaku cijenu. Zato ih većina na Zapadu ne razumije i podcjenjuje. Zbog svega toga želio bih svim srcem da nekim čudom ne bude krvi. No opet s druge strane veseli vidjeti da na ovom svijetu još ima ljudi spremnih umrijeti za ideale, pa makar bili i zavedeni. I koliko god bilo istine u tome da svime upravlja netko izvana, zadivljuje me snaga i samožrtvovanje istočnih naroda, nešto što nama nedostaje. Bilo je toga devedesetih, valjda uvijek kad smo stjerani uza zid, no danas to izumire. Sve više-manje licemjerje, jal i kukavičluk. Doseg su nam šatoraši i pernari, ili preplašeni petrovi. Ako želimo promjene, trebamo biti spremni i poginuti za njih. Ako želiš vlast, trebaš biti spreman i da ti pobiju obitelj i tebe, a ne povlačiti se i ne činiti ništa. Uglavnom, iako čitavim bićem žalim zbog krvi, kao što sam žalio i Iračane i Sirijce, veselim se promjenama koje se vide i koje bi mogle biti globalnih razmjera. Istočnjaci nikad ne zaboravljaju nepravde pa neće ni ovaj put. A valjda će se i Zapad jednom osloboditi. Jer kad se boriš, slobodan si, makar gledano očima drugih gubio.