Vlada razriješila pomoćnika ministra financija Maroja Langa

Tako je to kad želiš biti pošten među lažovima i lopovima..

Nisu se htjeli prikloniti ideji laganja narodu kao ministri ove Vlade...

Da postoji pravde i poštenja na ovom svijetu, o Islandu bi se na dugo i na široko pisalo po medijima. Da postoji želja za izlazom iz ekonomske krize sve zemlje, osiromašene dobro isprobanim sustavom „zdrpi i zbriši“, bi pratile Island u stopu. Otkrijte kako je malena zemlja na sjeveru Europe postala trn u oku bankarskoj mafiji koja s lihvarskim kamatama i zakonima “na njihovoj strani,” uništava i kontrolira globalnu ekonomiju. Kako bismo znali kako je Island u samo šest godina uspio učiniti ono što mi ne možemo u dvadeset, pogledat ćemo što se zapravo dogodilo na medijski prešućivanom krajnjem sjeveru Europe. Island je do 2008. godine slovio za jednu od najprosperitetnijih i najstabilnijih zemalja na planeti. Osim stabilne ekonomije, zadovoljnih i bogatih građana, država se doimala jednako jako i moćno, što je često izazivalo zavist ostatka Europe. No, odjednom i bez ikakva prethodna upozorenja (baš onako kako se to dogodilo i u SAD-u 2001.), propale su i bankrotirale tri najveće komercijalne islandske banke, a Islanđani su shvatili kako su ostali bez ušteđevina i kako su de facto postali dužnici banaka u Nizozemskoj, Danskoj i Velikoj Britaniji. Islanđani nisu bili letargični, kao recimo Hrvati i Hrvatice danas, kada su saznali da im je država bankrotirala zahvaljujući burzovnim špekulacijama premijera i ministara. Islandska revolucija o kojoj mi ne znamo gotovo ništa. Oni su prvo ODLUČILI NE PLAĆATI VANJSKI DUG bez obzira što im je do kraja 2008. državni dug narastao za 80% posto zahvaljujući dodatnim zateznim kamatama od 8,5 milijardi eura, Islanđani su na koncu grcali u dugovima od nevjerojatnih 50 milijardi eura. U kratkom roku 320.000 Islanđana je dugovalo šest puta više novca od (BDP-a) bruto domaćeg proizvoda, nitko nije mogao naslutiti da će građanski neposluh i gotovo potpuna internacionalna medijska šutnja pomoći građanima ove male otočne državice da srede ne samo vladu, već i neke od najjačih internacionalnih banaka kako bi ponovno „stali na noge.“ Nakon što su građani Islanda raspustili parlament i vladu i počeli ekspresno suđenje svima koji su upropastili državu, konsolidirali su svoju Nacionalnu banku i stvorili su određeni sustav dnevne aukcije za državnu valutu kako bi izbjegli utjecaje vanjskih banaka i kako bi održali svoju vlastitu valutu bez stvaranja hiperinflacije. Bez obzira na pritiske iz EU banke, a naročito razbješnjenih bankara iz Nizozemske i Velike Britanije, Islađani se nisu dali razjediniti niti potkupiti. Ova malena otočna zemlja je u pravom smislu slomila zube bankarskih kradljivaca, prvenstveno zahvaljujući nevjerojatnoj želji i upornosti građana da ne nasjednu na smišljene zakulisne financijske igre.

"Maroje, shvatio, šficarce."