Vlada koja će voditi EU, bez Hasanbegovića

Krasnecu bi najbolje bilo da se kandidira na izborima. Onda bi imao pravo govoriti tko treba biti a tko ne treba biti u vladi.

Ako je netko i bio ravnodušan prema Zlatku Hasanbegoviću, nakon svih ovih prozivanja i maltretiranja njegove osobe po medijima i optužaba koje rastu poput lavine, čovjek s trunčicom savjesti ne može više biti ravnodušan. U ime obrane temeljnih ljudskih prava, prava na dostojanstvo osobe i mir, trebalo bi sastaviti i potpisati javni apel za zaštitu dostojanstva Zlatka Hasanbegovića, jer ovakav linč nije doživljen još od vremena najcrnjega komunizma. Ako se svi ovi koji napadaju Zlatka Hasanbegovića prisežući na ljudska prava i europske vrijednosti pogledaju u ogledalo, ako poslušaju vlastite riječi i pročitaju ono što su napisali, ako se makar malo zamisle, i ako imaju makar trunčicu savjesti, moraju uvidjeti da svim ovim krajnje štetnim, iracionalnim i sramotnim napisima krše sva ta prava na koja se pozivaju i na koja prisežu. Krše ih na jednom jedinom čovjeku. Ovo je lov na čovjeka, postaje nepodnošljivo. Koliko minuta prođe, a da se ne pojavi neki novi napis koji Zlatku Hasanbegoviću ne imputira neki novi ili stari grijeh? Kao da čujem onu istu biblijsku svjetinu koja viče "raspni ga, raspni ga, raspni ga" - jer je unaprijed osuđen. Predsjednik njegove stranke, Andrej Plenković, vrlo je lijepo u tv debati sa Zoranom Milanovićem, u vezi sa Sanaderom istaknuo "presumpciju nevinosti". No čini se da u ovom divljem, barbarskom prebučnom sudištu (pogledati malo značenje riječi "linč") za Zlatka Hasanbegovića ne vrijedi nikakva presumpcija nevinosti. On je osuđen unaprijed, štoviše odstrijeljen. Zbog "verbalnog delikta". Stoga nikakva polemika s novinarima nema smisla, nikakvi argumenti. A buduća hrvatska - ili "hrvatska" vlada - koja će navodno predsjedati Europskom unijom? Pa zašto nam prije izbora nije rečeno da trebamo glasati za buduću eu-predsjedavajuću vladu, a ne za svoje zastupnike u Hrvatskom saboru? Možda bismo i više ostali kod kuće. Mi smo samo obični ljudi, hrvatski građani i teško da bismo se odvažili na izbore čiji je cilj sastavljanje buduće eu-predsjedavajuće vlade, jer prosječan čovjek ne može predvidjeti ni što će se s njim sutra događati (pa ni bliže), a kamoli što će za četiri godine biti s Europskom unijom. Umjesto izlaska na izbore za buduću hr-eu vladu, možda bismo se radije prošetali, do "Pilara" možda, i popili kavicu sa Zlatkom i Brunom. Sa svojim zastupnicima u Saboru. Jer o tome se u biti radilo (kako smo naivno mislili, i kako nam Ustav jamči): narod s pravom glasa bira ljude koji će ga zastupati u državnom Saboru, dakle svoj udio u suverenitetu prenosi na svoje legitimne i legalno izabrane predstavnike, koji nas zastupaju u našem Saboru. Europska unija danas jest, sutra možda i nije. Ali Hrvatska jest, bila je i bit će.