Virus “konzervativne revolucije” hara Hrvatskom. Invazivan je i opasan. Kao nekoć virus ptičje gripe. Prvi ga je uočio dr. Drago Prgomet, i to na nekima od osoba koje se spominju kao članovi nove vlade. Uistinu, neki ne da izgledaju kao inficirani tim virusom, nego jesu konzervativni revolucionari. Ali sad baš da bi dvojica-trojica takvih mogli ugroziti imunološki sustav države donoseći zakone koji nas vraćaju u prošlost, čini se ipak pretjeranim glorificiranjem moći tih osoba osobito s obzirom na tijesnu većinu u Saboru, a i oporba nam nije baš tako slabašna. Međutim, u Novom listu, pišući o “konzervativnoj revoluciji” kroz pero uglednog kolumnista, tumače da je nacija gluha i slijepa, a Prgomet “trenutačno jedini istinski oporbeni političar”. Prema toj kolumnističkoj viziji, posve je nebitno tko će i koliko sjediti u novoj vladi jer je izvjesno da će to biti “vlada opasnih namjera koja će nas vratiti duboko u prošlost, u predziđe totalitarizma”.
Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić na svome Facebooku punom zlata vrijednih savjeta upozorava: “dolazi vrijeme u kojem pazite imate li zavjese... najbolje da spuštate rolete”. I predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić govori o prijetnji nama, našoj djeci i unucima koja je “realna i sadašnja”. I konačno, čujemo premijera i najiskusnijeg esdepeovca Zorana Milanovića u Nedjeljom u 2 kako i on govori o nepogodi “konzervativne kontrarevolucije”.
I što sad vrijede pokušaji racionalnog razmišljanja da posve nebitna i u dobrom govoru akademika Željka Reinera nepotrebna sugestija o izmjeni naziva Hrvatskog sabora nema veze s pokušajem rehabilitacije NDH ili da se neprimjereni istup biskupa Vlade Košića, za koji se djelomično i sam ispričao, ne može poistovjećivati s Crkvom, a da to što je sudac ili Tomislav Karamarko tužio i medije govori o njihovim shvaćanjima svoje javne uloge i slobode medija. Ukratko, koja korist od toga što su argumenti za “konzervativnu revoluciju” vrlo tanki, zasad iskonstruirani. Premda, tko bi pomislio da će se i Milanović na vlasti tako brzo i dramatično promijeniti iz onog milog političkog djeteta kakvim nam se predstavio u svom inauguracijskom govoru.
Ali iako je bio najmoćniji čovjek u državi i okružio se uglavnom “revolucionarima”, morao se pomiriti s tim da mora izručiti bivše udbaše. K tomu, uz sav državni i medijski servis dogodila mu se i definicija braka u Ustavu. I sam je govorio kako “na žalost, sucima ne mogu ništa”. Čak je i Ustavni sud još tu... Iako su “liberalni revolucionari” uvjerljivo imali Sabor tako da su pokorili samu njegovu bit pretvorivši ga u tijelo Vlade, demokratski sustav ipak se znao oduprijeti svim nepogodama koje su ga u protekle četiri godine snašle: neustavnim zakonima Željka Jovanovića,
Grbinovim protureferendumskim pokušajima razvlaštenja naroda, konstitucionalizaciji zakona u sklopu skandalozno brzoplete ustavne reforme po uzoru na Viktora Orbana, rušenjima vjerodostojnosti države i autoriteta institucija od premijera Zorana Milanovića, sukobima interesa Siniše Varge, promašenim strateškim zakonima mijenjanim svakih nekoliko mjeseci, uzaludnim državnim projektima, višku empatije za imućne, a manjku za siromašne, povlaštenim zapošljavanjima i kadroviranjima, neznanju i ignoriranju struke, aroganciji, predrasudama, netoleranciji prema onima drugačijeg svjetonazora, vjere, stranačke pripadnosti, ratnog iskustva...
Dovoljno je pogledati posljednju emisiju Nedjeljom u 2 gdje smo s Milanovićem u inkvizicijskoj stolici ipak mogli vidjeti, komprimirano, s kakvom smo se opasnošću četiri godine nosili. S politikom koja ima jedne kriterije za sebe, a posve drugačije za ostale, čak i kad je riječ o antifašizmu. S politikom za koju ne samo da riječ već ni potpisano ništa ne znači. S politikom za koju činjenice ništa ne znače. S politikom koja je dovoljna samoj sebi. S politikom koja je negacija politike. Šokantno je da sve to što smo vidjeli i doživjeli, a što dovodi do posvemašnje krize morala, dezorijentacije i srozavanja sustava vrijednosti u ideološki podijeljenoj zemlji nema gotovo pa nikakav značaj. Cilj opravdava svako “naše” sredstvo: neistine, nemoral, prijevare, podmetanja, zlouporabe, vrijeđanja i klevetanja, beščašće, licemjerje i sve ostalo što je Milanović novinaru Aleksandru Stankoviću i svima nama “intelektualno nadmoćno” sveo na “možda je to malo prekomplicirano za vas”.
Dakako, najgore bi bilo da i sljedeće četiri godine imamo isto, samo s drugim predznakom. Sjaši, Kurta, da uzjaši Murta. Nekima to daje smisao postojanja, samo je pitanje žele li im ga dati oni koji to mogu. •
koja to konzervativna revolucija hara zemljom gos,Jurasiću.na referendumu U ime obitelji donesena je ustavna kategorija braka,vladajući su odmah izjednačili prava homoseksualaca i ostalih.jeste li igdje vidjeli prosvjede većinskog stanovništva koje je donijelo odluku na spomenutom referendumu.niste.ne možete se pozivati na članke kolumiste Novog lista jer taj list nije ništa do billten partije.što je u "Nu2" rekao Milanović :ne dajte da vam ulaze u stan i u intimu".njemu je ulazak u intimu poticaj mladim majkama da rađaju i poprave demografsku sliku ove opustjele zemlje. isto tako će mu biti konzervativna revolucija ako se mlade majke zakonom zaštite od otkaza dok su na porodiljnom dopustu ili u trudnoći.njima će biti konzervativna revolucija i izgradnja dječjih vrtića gdje bi djeca boravila dok su im majke na poslu.sve što ovu zemlju može popraviti Milanoviću,Jovanoviću i Grbinu biti će uvijek nazadno.