Kilometarska kolona, sastavljena od autobusa i automobila, lagano je klizila prema graničnom prijelazu Doljanima, "okićenom" bačenim plastičnim bocama i vrećicama. Putnici iz autobusa "Hare tursa" odlučili su protegnuti noge. Nekoliko njih izvuklo je iz svojih vrećica sendviče, kiflice.... drugi su, oznojenih majica, pili coca-colu proizvedenu u Hadžićima ili Sarajevski kiseljak, koji je privatizirao koncern Agrokor. Već pomalo nervozni od 45-minutnog čekanja, nekoliko njih počelo je poluglasno kritizirati graničnu kontrolu:
– Svaki put isto. Naši propuštaju, ali hrvatski policajci stopiraju – kaže jedan od putnika između dva zalogaja slanog pereca. Svi idu prema Makarskoj rivijeri, točnije u Tučepe, kao njihovu stalnu turističku bazu u koju vikendaški zavire pet-šest puta tijekom ljeta.
Originalni ćevapi 45 kn
– Kupat ćemo se, nešto ručati i u nedjelju nazad. Nemamo novca za ljetovanje od deset ili petnaest dana – kazuje Adis, turist iz Zenice, koji se zbog Tučepa morao probuditi u četiri ujutro kako bi već u 11 sati bio na svom omiljenom odredištu. Skandaloznu priču novinara "Makarske rivijere", u kojoj se blati goste iz BiH, priznaje, prvi put čuje, ali je to, kaže, obična bezvezarija, jer on će, kao i njegova ekipa, za dva dana potrošiti oko 600 kuna, a kako je došao do njih, dodaje, to je druga priča.
– Jarane, nije to neka lova za nekoga, ali za mene jest – konstatira naš sugovornik ulazeći u puni autobus, čiji je vozač nakon podulje stanke konačno upalio motor.
BH graničari samo mašu rukom da se prođe, dok hrvatski lijeno pogledavaju u putovnice, a carinici nezainteresirano pitaju ima li tko što u prtljazi za prijaviti. Nikoga, kao što nam je Adis kazao, nisu posebno provjeravali. Odmah iza goleme jadranske dobrodošlice "Dobro došli na Makarsku rivijeru", na prometnoj Jadranskoj magistrali počeli su se ukazivati prvi turistički mamitelji, koji u rukama drže kartonske natpise "Sobe", "Apartmani". Oko ceste načičkani automobili na kojima dominiraju registarske oznake BiH, Češke, Slovačke, Poljske, Austrije...
– Kako nam je ovo kišno vrijeme ubilo sezonu, čekamo svakoga gosta kao ozebli sunce. Nije nam bitno je li to Bosanac ili Somalijac, samo neka dođe – prva je reakcija starijeg gospodina Vlade koji s kartonskim natpisom u ruci na kojem piše "sobe" satima stoji na glavnoj cesti u blizini rive u Tučepima.
– A onaj zajebant iz novina – nastavlja Vlado svoj monolog - neka iziđe na ulicu pa vidi šta nam je s turizmom. Ja sam za dolazak svakoga gosta. Nešto će potrošiti, ne može gladan i žedan pet dana biti na moru. Iznad punih plaža zjape prazni ili polupuni restorani. Restoranska ponuda kao da je sastavljena za klijentelu iz BiH. "Originalni bosanski ćevapi 45 kuna", "Ćevapi s pomfritom 40 kuna", u bogatoj gastro-ponudi istaknuti su najkrupnijim slovima. U restoranu "Dalmatino" pitamo radnicu odakle im "originalni bosanski ćevapi", a ona se zagonetno smiješi odbijajući otkriti malu tajnu velikih majstora jadranske kuhinje.
– Dobije se. Danas se sve može kupiti, samo daj novac – dobacuje ona zatežući stolnjake na praznoj restoranskoj terasi. Nekoliko metara dalje s natpisom u ruci "Parking" srećemo Zorana koji nam otkriva na koji način "originalni bosanski ćevap" uđe u restoransku ponudu Makarske rivijere.
Nisu gosti problem
– Vozači autobusa u svojim hladnjačama iz Sarajeva, Zenice, Tuzle... dopremaju ćevape u Makarsku, Tučepe, Gradac, Drvenik... To vam je istina, ali ja nemam ništa protiv jer ih opet prodaju naši ugostitelji – pojašnjava on. Tvrdnju da turisti iz BiH slabo troše, Zoran naziva običnom gluposti.
– Za razliku od stranaca, Bosanci ne zure satima u jelovnike, već odmah naručuju. Dobri su platiše. Problem nije u njima, već u gradu, vlasti, turističkoj zajednici koja slabo radi svoj posao – kazao nam je konobar u makarskom restoranu "Lido".
Jarane TU-CEPIM