Dok se svjetski lideri javno izjašnjavaju nakon brutalnog cipelarenja Volodimira Zelenskog u Bijeloj kući, naš predsjednik šuti, ne odgovara na novinarska pitanja, pozive, kao da ga se to uopće ne tiče. Cijeli svijet bruji o tome; zapadni čelnici, većinom europski, mahom su na strani Ukrajine, dok naš predsjednik ostaje nijem, iako se voli dičiti svojim državničkim sposobnostima i nastupima. No što od njega očekivati kada je sve s njime odavno jasno?
Posljednji Milanovićev ispad u pogledu Ukrajine, a na račun Rusije, dogodio se tijekom njegova nedavnog službenog posjeta Sloveniji. Ondje je pred novinarima ponovio svoj prokremaljski stav, kritizirajući Francusku i Veliku Britaniju koje se zalažu za slanje europskih mirovnih snaga u Ukrajinu. Izjavio je da neće slati naše vojnike, a zatim je dobio jasnu javnu opomenu od slovenske predsjednice. Ona mu je nedvosmisleno dala do znanja da se s njime ne slaže, ističući da se žrtva ne smije kazniti, a agresor nagraditi, te da je Slovenija za slanje svojih vojnika u mirovnu misiju, ali pod kapom UN-a, kako bi misija dobila veću međunarodnu težinu.
Nismo mi te sriće da on šuti.