Petar I. Veliki preminuo je na današnji dan 1725. Bio je jedan od najznačajnijih ruskih vladara, rođen 1682. u Moskvi kao sin cara Alekseja I. Mihajloviča. Već u ranoj dobi pokazao je iznimnu inteligenciju i znatiželju, posebno za zapadnjačku tehnologiju i kulturu. S deset godina postao je car, a s 24 godine preuzeo je potpunu kontrolu nad Rusijom. Petar Veliki ostao je upamćen kao vladar koji je temeljito modernizirao Rusko Carstvo i približio ga Zapadu. Njegova vladavina obilježena je opsežnim reformama na svim područjima društva. Uveo je zapadnjačke običaje i odjeću na dvor, često i prisilno - plemićima koji su odbijali brijati brade naplaćivao je poseban porez. Iako je modernizirao Rusiju i transformirao je u europsku silu, njegove metode bile su izrazito brutalne, a cijena njegovih reformi bila je plaćena krvlju i patnjom.
Jedna od njegovih najvećih zasluga bila je izgradnja prve ruske mornarice. Shvaćajući važnost pomorske moći, Petar je osobno putovao u Nizozemsku i Englesku gdje je radio kao običan brodograditelj kako bi naučio taj zanat. Reformirao je i kopnenu vojsku po europskom uzoru, uvodeći moderne taktike i naoružanje.Pod njegovom vladavinom, Rusija je doživjela značajan industrijski razvoj. Osnovao je brojne tvornice, posebno metalurške pogone i brodogradilišta. U području obrazovanja, pokrenuo je prve svjetovne škole i akademije, potičući učenje znanosti i stranih jezika.
Njegov najambiciozniji projekt bila je izgradnja nove prijestolnice - Sankt Peterburga. Grad je podignut na močvarnom području uz Baltičko more, što je simboliziralo Petrovu želju da Rusiju "otvori" prema Zapadu. Tisuće radnika izgubilo je život tijekom gradnje, ali je nastao jedan od najljepših europskih gradova.
Osobni život i nasljeđe
Petrova vladavina obilježena je ekstremnom okrutnošću prema svima koji su mu se suprotstavili. Nakon jedne pobune, naredio je masovna pogubljenja - više od 1200 ljudi je pogubljeno, a njihova tijela bila su javno izložena mjesecima kao upozorenje drugima. Osobno je sudjelovao u mučenjima i pogubljenjima, pokazujući time svoju beskompromisnu prirodu. Krvniku bi znao uzeti sjekiru iz ruke i osobno odsijcati glave. Bio je razvratan i sklon alkoholu što je dodatno pojačavalo njegovu nepredvidljivost i okrutnost.
Sukob s njegovim sinom Aleksejem Petrovičem završio je tragično - Aleksej je 1718. godine osuđen na smrt zbog veleizdaje nakon što se protivio očevim reformama i pobjegao u Austriju. Umro je u Petropavlovskoj tvrđavi od posljedica mučenja. Njegova okrutnost nije se zaustavila samo na sinu; postoji legenda je da je naredio ubojstvo ljubavnika svoje supruge Katarine, kao morbidni trofej, navodno je konzervirao njegovu glavu. A zatim suprugu tjerao da tu glavu drži u spavaćoj sobi.
Petar je nasilno nametao zapadnjačke običaje, prisiljavajući plemiće da skrate brade i nose europsku odjeću. Oni koji su se opirali bili su podvrgnuti posebnim porezima ili fizičkom kažnjavanju. Tradicionalnu rusku kulturu sustavno je potiskivao.
Petrove reforme temeljito su transformirale Rusiju iz relativno izolirane srednjovjekovne države u europsku velesilu. Uveo je novi kalendar, reorganizirao državnu upravu i crkvu, te modernizirao društvene običaje. Iako su njegove metode često bile brutalne, njegov utjecaj na razvoj Rusije bio je nemjerljiv. Kad je umro 1725. godine, ostavio je za sobom državu koja je bila neprepoznatljiva u odnosu na onu koju je naslijedio - moderniju, snažniju i više okrenutu Zapadu. Njegove reforme postavile su temelje za uspon Rusije kao jedne od vodećih europskih sila u 18. i 19. stoljeću.
Petrova vladavina završila je 1725. godine, kada je umro, prema jednoj teoriji, od posljedica upale pluća, koju je dobio spašavajući mornare u hladnoj vodi Neve.
Otvori KEKS Pay
Rusiju je uništio komunizam, kao i ostale slavenske narode...ali kaže se: kakav narod, takva vlast. Ljudi kojima je bitniji kolektivizam od individualizma biraju komunizam/ socijalizam. Takvi se plaše slobode, jer ona podrazumijeva individualnu inicijativu, poduzetnost i odgovornost.