Vjeko Bušić, jedan od istaknutijih članova građanske inicijative “Gospić je naš dom”, u intervjuu za Večernji list, vođenom u četvrtak u Gospiću, govori o očekivanjima od sutrašnje izvanredne sjednice saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode, koja će se održati u gospićkom Kulturno-informativnom centru.
• Kakva su vaša očekivanja od te izvanredne sjednice saborskog odbora, posebno znajući kakva je reakcija premijera bila prije dva dana? Očekujete li da će neko rješenje na kraju ovog burnog tjedna biti vidljivo građanima Gospića?
- Nadam se da će sutrašnja sjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša biti zapravo puno ozbiljnija i stručnija od samih obraćanja političara u zadnja dva dana. Vidimo da svi političari ovu temu, koja jedino može imati znak i predznak zaštite zdravlja i okoliša, žele svrstati u nekakvo političko prepucavanje i ubiranje političkih poena. Upravo zato se naša inicijativa od svog osnutka oštro ograđuje od bilo kakve politike. Jasno govori da jedini cilj u ovoj borbi, da tako kažem, mora biti zaštita zdravlja građana i okoliša. Nažalost, vidimo iz objave ovih analiza, koje smo tražili godinu i pol dana, da se dogodilo ono na što smo upozoravali. Onečišćenje je krenulo dalje od samog tijela odlagališta. Ono je prodrlo trenutno u podzemne vode. Ono je prodrlo u tlo. I ono se širi česticama zraka na okolne biljke. Time se širi zapravo u hranidbeni lanac za životinje. I ovdje moramo govoriti jedino o stručnoj sanaciji, a ne o bilo kakvoj političkoj sanaciji. Tražimo jasne odgovore. Tražimo odgovore zašto se nije postupalo na vrijeme. Nama članak 10., stavak 6., Zakona o zaštiti okoliša jasno govori da se - kad imamo ozbiljne indicije, upozorenja da bi neka incidentna situacija mogla ugroziti zdravlje i okoliš - treba djelovati preventivno u zaštiti zdravlja i okoliša. Čak i onda kad nije znanstveno utvrđeno je li takva opasnost toliko realna. Ovdje nitko nije odreagirao. Znači, Nastavni zavod za javno zdravstvo Andrija Štampar još je u travnju 2024., po zahtjevu Državnog inspektorata, radio analize. Već tada je utvrđeno da se radi o izuzetno opasnom otpadu, klasificiranom oznakom 19.12.11. Znači, opasan otpad koji nosi sva opasna svojstva HP1 do HP15, propisan pravilnikom. Druga vrsta opasnog otpada koja je utvrđena je medicinski otpad koji se nalazio u obrađenom i neodređenom infektivnom stanju. Izrazito zarazan. Također nosi oznaku opasnog otpada prema klasifikaciji otpada. I mi imamo, nažalost, situaciju da dvije i pol godine skoro nakon tog otkrića tek sada Nastavni zavod za javno zdravstvo i područni županijski Zavod za javno zdravstvo izdaju prve javno zdravstvene smjernice građanima kako se trebaju ponašati. Neki dan županijski Zavod za javno zdravstvo - panično zapravo - šalje poruku građanima da mogu dati na analizu uzorak vode iz svojih bunara i drugih vodocrpilišta koja nisu povezana sa sustavom javne opskrbe. Znači, shvaćaju o kakvom problemu se radi. A građanska inicijativa "Gospić je naš dom" o tome ne govori od jučer. Ona ne govori o tome otkad je izbila ova, da tako kažem, politička afera koju svi pokušavaju iskoristiti. Ona o tome govori već godinu i pol dana. Postavlja se pitanje zašto građanima nisu dane na uvid sve ove analize iz 2024., zašto su dane tek prije nekoliko dana, i to upravo na pritisak građana Gospića i Like. I kako je moguće da, iako znajući o kakvom otpadu se radilo, Ministarstvo tek u srpnju i kolovozu 2026. šalje upit inozemnim operaterima odlagališta opasnog otpada, ili inozemnim spalionicama, kako bi utvrdili može li se taj otpad zbrinuti, u kojim rokovima, koliko košta i na koji način? Upravo je to glavni cilj našeg djelovanja: da upozoravamo da ono što smo mogli spriječiti nismo spriječili. Da ono što smo mogli pripremiti za sanaciju nismo pripremili. I sada želimo da se od danas, odnosno već od jučer, zapravo pristupi puno ozbiljnije ovom problemu.
Vjeko Bušić• Imate li sad dojam da se puno ozbiljnije pristupa tom problemu?
- Imam, ali još uvijek prvenstveno kao način saniranja političke štete. Da je itko htio otvoreno govoriti o ovom problemu, onda se ne bi u obraćanjima svih političara zapravo isključivo provlačile političke poruke. S jedne strane, vladajuća većina to želi prikazati kao histeriziranje oporbe, a s druge strane oporba sada masovno dolazi u Gospić. Naslikavaju se kod silosa, daju izjave, traže smjenu svih, pad vlade itd. Mi postavljamo pitanje tko nas je slušao do sada. Na sve smo ovo puno jasnije upozoravali mi građani. Ne želimo da se nas građane svrstava u ove političke borbe. Naš cilj je jedini zaštita zdravlja građana i zaštita okoliša.
• Zapravo se može dogoditi, ako vas dobro shvaćam, da sada ta politička dimenzija borbe oko saniranja uspori samo saniranje odlagališta? Da se veća energija troši na politička prepucavanja nego na pronalazak brzog rješenja koje je građanima, svima, u interesu?
- Tako je. Umjesto da se razgovara kako da zaustavimo daljnje širenje onečišćenja u Gospiću koje se širi, kao što sam rekao, kroz podzemne vode, kroz tlo i kroz zrak, što je potvrdio nalaz i mišljenje Geotehničkog fakulteta. Koji upozorava da može doći do daljnjeg širenja ako hitno ne pristupimo sanaciji. Ne razgovara se o tome, nego se razgovara o tome tko je na vlasti u Gospiću, tko je na vlasti u Benkovcu, tko je na vlasti po Poznanovcu, tko je na vlasti u Rijeci, gdje su se dogodila zagađenja, zašto se nije sanirao ovo ili ono odlagalište… Ovo je pitanje isključivo zaštite okoliša i zdravlja, To su ustavne vrednote koje treba štititi i koje treba zaštititi.
• Zadovoljava li vas objašnjenje ministrice zaštite okoliša, gospođe Vučković, da ipak, i nakon svega, treba inzistirati na poštivanju te jedne zakonske procedure koja jest sporija od onoga što građani možda očekuju? Oni očekuju praktički da sanacija počne odmah, ali Ministarstvo inzistira na tome da se mora zadovoljiti prvo taj ponovljeni natječaj koji je u tijeku, a onda možda izravnim pregovorima pronaći nekoga tko će taj dio otpada ukloniti.
- Iz takve izjave ministrice netko bi mogao zaključiti da građanska inicijativa u Gospiću, ili građani Gospića i Like, traže neko nezakonito postupanje, što je apsolutno netočno. Znači, ono što su građani Like i Gospića zapravo htjeli artikulirati cijelo vrijeme je to da vidimo što smo u okviru zakonskih rješenja, kako našeg domaćeg zakonodavstva, tako i EU-direktiva i konvencija koje smo implementirali u naš pravni sustav, što smo mogli učiniti do sada, a nismo učinili? Znači, mi ne tražimo sada da se postupa nezakonito, niti smo to ikad tražili. Mi postavljamo pitanje zašto tek danas govorimo o upitima stranim i inozemnim operaterima? Zašto do listopada 2025., kada je USKOK jasno dao svojim dopisom Ministarstvu i Fondu zeleno svjetlo da mogu započeti sanacijske aktivnosti, zašto do tog trenutka nismo imali jasno odgovore svih mogućih načina za sanaciju i odabir najboljeg načina sanacije? Zašto do tada nismo znali u kojim rokovima se ona može izvršiti. I koliko će to koštati.
Tada bi mogli govoriti i poštivati zakonske procedure na način kako ih to predstavlja ministrica i mi smo bili za to. Mi sada samo tražimo, opet u okviru dopuštenih zakonskih rješenja, kao što smo vidjeli, na primjer, na slučaju Vjesnika, što je to što je moguće da mi postupamo čim prije. Mi ne tražimo bezakonje. Mi ne tražimo postupanje izvan zakona i podzakonskih akata. Mi jedino tražimo da vidimo koje su to mogućnosti da se čim prije sanira i koje je stručno mišljenje o tome koji je najbolji i najbrži način sanacije. Do sada svi stručnjaci koji su komunicirali o ovom problemu, a pogotovo nakon javno objavljenih podataka, jasno govore da je jedini pravi način da se taj otpad makne s mjesta lokacije. Samo postavljamo pitanje što smo čekali do sada i zašto danas, u srpnju i kolovozu 2026., tražimo one odgovore koje smo već trebali imati do listopada 2025. godine. Zašto smo izgubili preko godinu dana?
• Ali sad, kad se stvari pokrenu i kad jednom dođemo do toga, opet ostaje ta dilema koja je teško riješiva - gdje taj otpad odvesti, jer Hrvatska nema nikakvo postrojenje za opasni otpad?
- Tako je. Danas mi zapravo samo nagađamo o potencijalnim problemima s kojima ćemo se suočavati. Umjesto da smo odgovore na sva ta pitanja imali u desetom mjesecu. Da se javnost o tome i jasno i javno obavještavala, sigurno bi oni prihvatili puno lakše način sanacije i rokove. A ovako, ja bih rekao da je sasvim očekivano i opravdano da javnost ima određeno nepovjerenje prema institucijama, a pogotovo kada im se govori u nekim paušalnim rečenicama: "nismo mogli, stvar je komplicirana, vidjet ćemo, radili smo, radit ćemo" i tako. Mislim da javnost zaslužuje puno konkretnije i puno jasnije komuniciranje ovog problema. I napokon da se prizna da nismo odreagirali pravovremeno. Jer upravo se vidi iz nalaza i mišljenja vještaka kako je zagađenje napustilo tijelo odlagališta, kako se proširilo na najmanje 50 metara, gdje je tlo trajno zagađeno. Došlo je do prodiranja PFAS spojeva u podzemne vode. Došlo je do uništenja dijela faune. I došlo je do toga da se česticama zraka i tlom onečišćenje širi na okolne biljke. Onda možemo uzročno-posljedično povezati hoće li tamo dolaziti određene životinje, hraniti se i sve kako to u cijelom tom hranidbenom lancu izgleda. Ne širimo paniku. Sva sreća da je voda u javnom vodoopskrbnom sustavu još uvijek u redu. Nikada nismo ni rekli da nije. Ali ne smijemo čekati onaj trenutak da, ne daj bože, ona više ne bude dobro - onda je kasno. Onda mi te posljedice nećemo moći više izbjeći i spriječiti. Mi sada moramo preventivno djelovati da nikada ne dođe do onečišćenja pitke vode, a da se uzrok tog onečišćenja tla, i ovog dijela podzemnih voda, čim prije makne sa lica mjesta. I da provodimo trajni desetogodišnji, dvadesetogodišnji, ako treba i duži monitoring. Da se on proširi. Mi tek danas razgovaramo da će Zavod za javno zdravstvo u suradnji sa Institutom za vode vidjeti hoće li proširiti monitoring, na kojim lokacijama itd. Na primjer, do sada su se podzemne vode, od strane Instituta za zavode "Josip Juraj Strossmayer", mjerile isključivo uzvodno od tijela odlagališta, a ne nizvodno. Dakle, vidimo koliko smo zapravo imali promašene javnozdravstvene politike do sada.
Po ovome se točno vidi da je sve organizirano i da će Plenković ovo teško preživjeti. Pazi foru, novinar mu jasno ukazuje na problem da Hrvatska nema kapacitete zbrinjavanja opasnog otpada, a ovaj odgovara s 1000 proširenih rečenica i uopće ne odgovori na pitanje. Čisto širenje histerije kao što je bilo i u Srbiji.