Prvi svjedok obrane Ante Gotovine iz Hrvatske, Vesna Škare Ožbolt, bila je u vrijeme akcije Oluja savjetnica predsjednika Tuđmana i pomoćnica predstojnika ureda te je sudjelovala u mnogim pregovorima hrvatskih vlasti i krajinskih Srba.
Na upit suca Orija svjedokinja je kazala da je RH potpisivanjem Gospodarskog sporazuma u siječnju 1995. pokazala da želi mirno rješenje. - Nažalost, čim je ugovor potpisan, smijenjen je premijer Krajine Borislav Mikelić, a Hrvatska je došla u nemoguću situaciju - rekla je V. Š. Ožbolt. Objasnila je da rascijepljena Hrvatska, bez slavonske žitnice, s izoliranom Dalmacijom i više od 800 tisuća izbjeglica više nije mogla opstati. Stoga je i pokrenuta - Oluja.
Plan Z-4 neprihvatljiv
Svjedokinja je vjerodostojno objasnila sudskom vijeću da su napori
hrvatskih vlasti usmjereni na mirnu reintegraciju Srba trajali cijelo
vrijeme rata. Govoreći o pregovorima oko plana Z-4, potvrdila je da je
taj plan, politički gledano, davao Srbima mogućnost da budu
“država u državi”. Kaže da su predsjednik Tuđman i
vodstvo države bili šokirani kada su uvidjeli da plan sadrži
pravo da Srbi biraju svog predsjednika, premijera, parlament, pravo na
vlastitu valutu i zastavu. - To je bilo apsolutno neprihvatljivo, kaže
V. Š. Ožbolt. Osobito zato što je bilo predviđeno
da pobunjenici imaju 5 godina za demilitarizaciju.
Svejedno, potvrđuje V. Š. Ožbolt, da su Srbi prihvatili plan
Z-4, bila bi to početna pozicija za pregovore, a “do Oluje
tada vjerojatno ne bi ni došlo”, svjedoči V.
Š. Ožbolt. Posvjedočila je kako predsjednik Tuđman nije imao
namjere protjerati Srbe jer je znao da RH ne može biti etnički čista
država. Da je to želio, onda bi to učinio još u Zapadnoj
Slavoniji... ja nikada nisam čula da bi tako govorio, niti vidjela da
donosi takve odluke, kaže V. Š. Ožbolt. Potvrdila je da bi,
da su Srbi pristali na mirnu reintegraciju, bio primijenjen isti model
kao kasnije u istočnoj Slavoniji, a kamo je svjedokinju bio poslao
Tuđman sa zadatkom da Srbima jamči ostanak i sigurnost.
Lajali kao psi
Prije svjedočenja V. Š. Ožbolt završilo je
svjedočenje Slobodana Lazarevića, bivšeg
obavještajca JNA, koji je Luki Mišetiću,
Gotovininu branitelju, prethodno ispričao kako su, nakon bijega u
Srbiju, 6 do 8 tisuća muškaraca Arkanovci silom vratili u
RH, u vojne baze u istočnoj Hrvatskoj “na ponovnu obuku i
borbu”. Mišetić je u sudnici pustio dijelove
dokumentarca u kojemu su anonimni Srbi objašnjavali kako su
bili oteti, izbatinani, opljačkani, a Arkanovci su ih pozatvarali u
izbe gdje su “morali lajati kao psi”. Tada se
pojavio i Arkan i obratio se izbjeglim krajišnicima -
“Hoće li netko da mi puši?”, bio je
njegov pozdrav!
'Otvoriti prugu Zagreb-Split preko Knina... Bože sačuvaj'
Prijepis tajno snimanog telefonskog razgovora od 3. kolovoza 1995.,
između Ilije Prijića (I), pregovarača krajinskih Srba u Ženevi, i M.
Martića (M).
M: E, zdravo Ićo, jeste završili?
P: Nismo, još traje, imamo pred sobom jedan teški
problem o ishodu ove situacije, on nije povoljan za nas, ja ću vam da
ga izložim pa vi...
M: Da, da.
I: Kaže se sljedeće: da na bazi sporazuma, delegacije hrvatske vlade i
srpski predstavnik vlasti iz Knina je odlučeno da se obustave sva
neprijateljstva, vojna dejstva u 12 sati u petak... Da će naftovod biti
otvorren u ponedjeljak, 8.8.95.
M: Ništa, dalje?
I: Sastanak povodom naftovoda održao bi se na Plesu 8.8.
M: Ni to ne dolazi u obzir.
I: Pod dva, sastanak će biti organizovan u petak, 9.8. u Kninu da bi se
odredili modaliteti i način otvaranja i kontrolisanja pruge između
Zagreba i Splita preko Knina.
M: Bože sačuvaj.
I: Treće, da se ide ka uključivanju političkog pitanja srpske Krajine
da će biti razgovori otpočeti na osnovama plana Z-4.
M: Ni to.
