Uspješan model ili kriminal: Kako popraviti predstečajne nagodbe?

osnovna stvar je da predstečajna nagodba (PSN) ne smije štititi dužnika nego vjerovnike, pogotovo ne smiju biti zaštićeni vlasnici firme koji su firmu doveli u predstečajnu poziciju kao niti uprava koja je kriva za loše poslovanje! konkretno: 1. PSN trebaba funkcionirati kao stečaj s preustrojem - tj. cilj je da firma opstane 2. bivši vlasnici (dioničari) nakon PSN ne smiju zadržati više od 25% vlasništva 3. PSN obavezno mora voditi sud, a ne FINA 4.treba onemogućiti da same firme preko svojih firmi kćeri utječu na rezultat PSN, tj. firme kćeri treba potpuno isključiti iz odlučivanja 5. udio država nakon PSN treba propisati da ne smije prelaziti 25% udjela kako bi se isključilo da se država još godinama petlja u poslovanje firme 6. otvaranjem PSN automatski treba ispitati kaznenu odgovornost sadašnje uprave za loše poslovanje koje je dovelo do PSN 7. PSN mora biti vremenski ograničena, a ne da se rokovi stalno produžavaju! znači od otvaranja u roku 60 dana sve mora biti okončano ili treba biti automatski pokrenut stečaj 8. ukoliko se utvrdi da su dugovi firme veći od temeljnog kapitala firme, dosadašnji vlasnici(dioničari moraju automatski biti u cijelosti razvlašteni, a vjerovnici u cijelosti postati novi vlasnici, uz zabranu prodaje udjela dok firma ne počne bar 1 godinu pozitivno poslovati

Država nek se odriče svojih potraživanja, a svaki poduzetnik odlučuje o svojim novcima... taj novac je pokraden... negdje je morao završiti ? nek se nađe gdje je novac... menagment tvrtke je nsesposoban, uzti im firme , prodati a ne istii ljudi koji naprave dugovanja, dajemo im da dalje rade dugove...

Ideja predstečajne nagodbe je dobra, ali toliko pitanja i nelogičnosti izlazi na vidjelo. Prva, je li smisao predstečajne nagodbe spašavanje vlasnika ili radnih mjesta? Ponegdje su firme nastavile s radom, ali dobar broj nije, niti će. Među firmama kojima je odobrena predstečajna nagodba tek je trećina proizvodnih, isto toliko i trgovaca. Koji je smisao spašavanja trgovaca? Isključenje prijateljskih firmi je trebala bit jedna od osnova zakona. Ovako je logična sumnja u namjerno napravljenu rupu u zakonu. Vlasnici koji tolike iznose duguju prema državi su zaslužili mnogo veće kazne, od zaplijene imovine do zatvorskih kazni, a oni koji su to omogućili ili nisu djelovali trebaju dobiti otkaze

jednostavno poslodavcu zaplijeniti svu imovinu, prodati je i isplatiti prvo radnike..

Postaviti ih u isključivu nadležnost Trgovačkih sudaca, kao žurne predmete. Vjerovnici i duižnici, satko ima svoje interese , mogu se naći na pola puta, ako se tako pred sudom sporazumiju. Veliki dužnici ne smiju umanjiti prava malih - i onii i njihovi radnici imaju pod istim uvjetima pravo na opstanak. Mali su mobilniji, brži u nekom preostroju, ali i daleko ranjiviji u neravnopravnom položaju. Propadaju oni i njihovi radnici, koji nisu ništa manje vrijedni od onih u velikih koji su ih često puna odvukli u ponor, znajući da im nitko ništa ne može jer male ne štiti nitko. Svatko može opraštati svoje ali ne drugi u njegovo ime. Poštenje i pravednost , ključ su uspjeha, Večernji bar piše o tome, otvara pitanja, dileme. Neki mediji šute ko zaliveni- " valjda čekaju u redu za milost"