Poput mantre carinici putnicima već 35 godina ponavljaju isto pitanje: “Dobar dan (ili dobra večer), imate li što za prijaviti?” Od ratne 1991. godine oni su na hrvatskim granicama, iz dana u dan, i procjenjuju one koji ih prelaze. Putnici u pravilu tek odmahnu glavom, kratko kažu “ne” i nadaju se da će se carinska rampa u tom trenutku podići, bez obzira na to je li njihov odgovor zaista točan ili nije. Na carinicima je da procijene što im je činiti – pritisnuti gumb za podizanje rampe ili se pak uvjeriti u istinitost odgovora i provjeriti što je zaista u putničkim torbama, prtljažniku, kutijama u kamionu, kombiju, pa čak i u samom tijelu putnika... Proveli smo dan s carinicima u zagrebačkoj Zračnoj luci Franjo Tuđman, u Pošti i u najvećem carinskom skladištu na Jankomiru, a sami su se carinici za Nedjeljni Večernji list prisjetili najneobičnijih i najvrjednijih zapljena kojima su svjedočili proteklih desetljeća... U ovoj priči neće biti narkotika, za koje znamo da su krijumčarima ionako omiljena roba, nego ćemo vidjeti što su se sve Hrvati i njihovi gosti dosjetili prokrijumčariti u zemlju.
U koferima 252.000 jegulja, u kutijama bombonijera 40.000 eura: Hrvatski carinici otkrili nevjerojatne pokušaje šverca
Na graničnom prijelazu Županja vozač kamiona iz BiH prevozio je 715 kornjača u vrećama s natpisom “kava Brasil”. Njihova je vrijednost u to doba bila oko 380 tisuća eura, a rekorder po količini neprijavljenog keša bio je Talijan koji je u torbi nosio 250 tisuća dolara
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.