Ruski rat protiv Ukrajine ušao je u novu fazu, u kojoj obje strane sve više koriste dalekometno oružje kako bi gađale ciljeve duboko na teritoriju protivnika. Početkom ljeta u medijima je zavladao val optimizma kada je postalo jasno da Ukrajina pojačava udare na ciljeve duboko u Rusiji, na udaljenostima koje Moskva teško može učinkovito braniti. No taj optimizam treba promatrati u kontekstu nove stvarnosti: ukrajinske zalihe projektila za protuzračnu obranu ozbiljno su iscrpljene, pa Kijev sve teže može zaustavljati ruske raketne napade, piše The Independent. Za sada ti napadi donose smrt i razaranje pogađajući stambena područja gotovo bez upozorenja. Međutim, tijekom sljedeće zime Rusija bi ponovno mogla usmjeriti napade na energetsku i toplinsku infrastrukturu, što bi moglo imati još razornije posljedice po sposobnost Ukrajine da stanovništvu osigura osnovne uvjete za život nego prošle godine. Ruska kampanja protiv ukrajinske civilne infrastrukture nije nova. Počela je gotovo odmah nakon što je postalo jasno da Moskva nije uspjela ostvariti svoj početni cilj i brzo zauzeti Ukrajinu u veljači 2022. godine. Ono što je danas drukčije jest golem rast broja projektila i dronova kojima Rusija raspolaže, kao i činjenica da je taj rast nadmašio mogućnosti ukrajinske protuzračne obrane.
Nedostatak projektila presretača, osobito ključnih sustava Patriot, već je dobro poznat. Rusija je upravo zato pojačala korištenje balističkih projektila u masovnim napadima koje Ukrajina ponekad jednostavno nije u stanju presresti. Istodobno su američki projektili, uključujući presretače za sustav Patriot, tijekom američkog rata protiv Irana potrošeni u količinama koje višestruko premašuju ono što je isporučeno Ukrajini. Prema nekim izvješćima, zbog toga su čak i američke zalihe dalekometnih projektila sada gotovo iscrpljene. Rusija trenutačno proizvodi znatno više projektila nego što kolektivni Zapad proizvodi sredstava za njihovo presretanje. Najava da bi Sjedinjene Države Ukrajini mogle dati licencu za domaću proizvodnju sustava Patriot također je izazvala optimizam, no on je brzo splasnuo nakon što se pokazalo koliko bi vremena bilo potrebno da takva proizvodnja počne davati konkretne rezultate.
Dodatni problem je to što bi domaća proizvodnja mogla doći umjesto nastavka isporuka projektila koji su Ukrajini potrebni odmah, a ne uz njih. U međuvremenu je čak i samo obećanje o licenciranju dovedeno u pitanje. Upravo su oklijevanje zapadnih saveznika da Ukrajini osiguraju streljivo i projektile u značajnijim količinama te ograničenja koja su nametali na njihovu uporabu prisilili Kijev da ubrzano razvija vlastite sposobnosti za napade duboko unutar Rusije i pokrene vlastitu kampanju protiv ključne ruske gospodarske infrastrukture. Činjenica da Ukrajina sada proizvodi vlastite sustave naoružanja znači i da više ne mora odgovarati stranim pokroviteljima za način njihove uporabe. Time su nestala neka od ograničenja koja su prethodnih godina, primjerice, sprečavala Ukrajinu da napada rusku naftnu industriju. Neovisna proizvodnja oružja tako je postala jedan od čimbenika koji su omogućili Ukrajini da se u ratu napokon nametne kao samostalan akter koji donosi vlastite odluke i postavlja vlastite uvjete za rješavanje sukoba, umjesto da je se promatra samo kao pasivnu žrtvu i državu ovisnu o zapadnim saveznicima.
U najnovijoj kampanji Ukrajina je dio fokusa svojih napada prebacila s naftnih rafinerija na skladišta tvrtke Wildberries, internetske platforme preko koje se obavlja više od polovice svih online maloprodajnih narudžbi u Rusiji. Iznenađujuće lako zapaljiva skladišta sadržavala su robu velikog broja kompanija i poduzetnika koji koriste usluge Wildberriesa, ali i zalihe vojne opreme namijenjene ruskim vojnicima na bojištu. Napadi na Wildberries, međutim, imaju i širi učinak jer dodatno povećavaju pritisak koji je već doveo do ozbiljnijih promjena u ruskom gospodarstvu. Istodobno se stežu remeni kako bi se financirao rat i podmirila šteta koju rat nanosi poslovanju unutar same Rusije. Rusija je poduzela određene mjere kako bi ublažila krizu s gorivom izazvanu ranijim ukrajinskim, kako ih autor naziva, "kinetičkim sankcijama" protiv naftne industrije. Time su djelomično ublažene nestašice, golemi redovi na benzinskim postajama i incidenti koji su zbog njih izbijali.
No te mjere ne mogu poništiti rast inflacije koji se proširio kroz gospodarstvo kao posljedica viših cijena goriva, a koji dodatno pogađa građane i tvrtke diljem zemlje. Uz gospodarski učinak postoji i psihološki. Rusi sada vlastitim očima vide da njihova država nije sposobna zaštititi njihove tvrtke i infrastrukturu od zemlje koja je žrtva ruske agresije. Rusko vodstvo pritom mora računati i s mogućnošću budućih mirovnih pregovora s Ukrajinom koja bi, u slučaju da Moskva prekrši eventualno primirje, mogla po vlastitoj volji ponovno napadati ciljeve duboko unutar Rusije. U tom smislu kampanja protiv Wildberriesa posljednji je rezultat dugoročnog i sustavnog ukrajinskog programa razvoja sposobnosti da rat prenese na teritorij Rusije i njezinu populaciju te pokaže građanima da njihova zemlja ne vodi samo neku udaljenu "specijalnu vojnu operaciju", nego je krenula u katastrofalnu avanturu koja će imati posljedice i kod kuće.
Takva kampanja može imati i tragične posljedice. Jedan od primjera je incident na plaži na Crnom moru ranije ovog tjedna, kada su ukrajinski projektili pogodili rusko turističko naselje, pri čemu je poginulo sedam osoba, među njima troje djece. Osim takvih tragedija, posljedice ukrajinske kampanje mogle bi dugoročno osjetiti i obični Rusi. Snimke građana koji na društvenim mrežama reagiraju na nestašice benzina ili zapaljena skladišta često su ispunjene podjednako nevjericom i psovkama. Ljudi koji ih snimaju iznova se pitaju što se događa i zašto. Ukrajini je važno da ti građani sami dođu do odgovora i shvate da razlog leži u odluci njihove države da vodi kolonijalni rat za ponovno pokoravanje susjedne zemlje te da će se razaranje zaustaviti kada se zaustavi ruska agresija. No koliko god ukrajinskim saveznicima možda bilo zadovoljstvo gledati sve veći broj snimki Rusije u plamenu, bit će potrebno mnogo više kako bi se Moskvu prisililo barem na obustavu rata, a kamoli na trajan mir.
Bez obzira na to koliko nezadovoljstvo među ruskim stanovništvom raslo, bit će potrebno daleko više da se ljude u Kremlju uvjeri kako troškovi rata nadmašuju njegove koristi. Vladimir Putin već je javno odbacio upozorenja visokih bankarskih i ekonomskih dužnosnika da rat izlaže rusko gospodarstvo neodrživom pritisku, a tijekom 2025. više je puta odbacio uvjete primirja koje je američki predsjednik Donald Trump pokušao nametnuti Ukrajini. Za sada se čini da je Putin i dalje uvjeren kako Rusija može više dobiti nastavkom rata i uništavanjem vlastitog stanovništva i gospodarstva u pokušaju pokoravanja Ukrajine nego zamrzavanjem sukoba i zadržavanjem teritorijalnih dobitaka koje je dosad ostvarila. Kako bi ga uvjerili u suprotno, bit će potrebni još veći napori ukrajinskih konstruktora dronova i projektila, ali i nastavak političke i gospodarske potpore zapadne koalicije Ukrajini. Najnovija faza rata za Ukrajinu donosi određene ohrabrujuće znakove, ali nitko ne bi trebao pretpostaviti da ona predstavlja prečac prema završetku ruske ofenzive.
Otvori KEKS Pay
Napomena da je Ukrajina ta koja je počela sa napadima na civilnu infrastrukturu sa napadom na Krimski most u kojem je poginulo 5 civila, uključujući jednu objtelj sa malim dijetetom.