Učenici u štrajku, ne žele svaki dan i nastavu i praksu

Postovani, ucenica sam skole za medicinske sestre Vrapce u Zagrebu i htjela bih vas izvjestiti o stanju kod nas: svakodnevno se odvija i nastava i praksa, vas navod u clanku nije tocan. Svi mi ucenici ustajemo u 05:00 ujutro kakoo bi stigli u 07:00 obuceni u uniforme biti na odjelu. Isto tako vjezbe traju do 10:30, a neke i do 11:00, a nastava nam pocinje u 12:45 ili u 13:40, i ucenici isto tako ne stignu doma na rucak i u zimskom vremenu na toplo. Nas nitko ne pita da li mi zaista imamo toliko novaca kako bi si svakodnevno priustili gablec jer nas doma nema od 06:00-19:00, kavu u vremenu izmedu vjezbi i skole jer dolazi vrijeme u kojemu je nepodnosljivo biti vani. Kada se sve to planiralo, da li je itko u Ministarstvu o tome razmisljao? Naravno da nije. Da li ste razmislili koliko ste novaca u zdravstvu na nama zaradili? Koliko bi novaca morali odvojiti da bi platili sestru sa zavrsenom skolom koja bi obavila toliki broj sati radnog vremena? O tome ste naravno razmislili. Nemojte da vam budemo pokusni kunici, mi smo ipak oni o kojima ce mnogo ljudi ovisiti, a samim time jednoga dana i vi na vrhu. Bolest svakoga stigne. Dovedite to u red, ili nam nas rad platite ili se potrudite ispraviti ono sto je krivo. Pozdrav

Ako medicinska škola u Puli može organizirati dva dana prakse tri dana škole, onda mogu i ostali.

Prije 40 godina ucenici koji su isli u sup dizali su se u 6 h od 7 -12 su imali praksu u 13 h im je pocinjala nastava i trajala do 19 sati i tako 3 godineiz dana u dan subote su bile radne i nije im bio problem to odraditi i postali su vrijedni radnici a danasnjoj djeci je sve tesko i nikako ne stjecu radne navike samo gundaju

Djeco draga, malo ste si zabrijali. Takav program postoji već 20 godina i ako se misli kvalitetno usvojiti i teorijski i praktični dio, čini mi se jedini moguć. Imao sam taj peh (ili sreću) biti pokusni (Šuvarov) kunić, pa u tom programu još imao predmete o kojima vi i ne mislite, ali volja i želja za završavanjem izabrane (i željene) škole bila je dovoljno jaka da ju i završim. Konkretno, radi se o vinkovačkoj medicinskoj školi. Ustajanje u 4.50, vlak u 5.20, na bolničkom odjelu u 6.30, praksa do 10.30...ponavljanje u parku do 12.15 (većinom je nastava počinjala nultim satom), a ako je zimsko vrijeme onda boravak u nekoj od slobodnih učionica, bilo drijemajući ili učeći. Nastava je trajala većinom do 18.30, a milošću i razumijevanjem profesora, mi putnici smo često otpuštani 15 min prije kraja da ulovimo vlak u 18.20. Dolazak doma u 19.15, a ako nismo te sreće, onda u 21.00 sat. Dakle, 3-5 sati za napraviti zadaću, ponoviti gradivo ili se pripremiti za test!! Napamet nikome nije padalo da traže promjenu nastavnog programa. Plaćanje prakse?!? Ma dajte, molim vas :)) O kakvom "odrađivanju" poslova govorite? Tko to ima silnu korist od vas na praksi? Namještanje kreveta, kupanje bolesnika (osnove Njege bolesnika koja je "biblija" medicinskih sestara), odvođenje pacijenata na pretrage, dezinficiranje ormarića i kreveta ili pribavljanje potrepština iz dućana su sve što praktikanti ODRADE. Ali, odrađuju to da bi naučili kako da to ispravno čine, a ne zato jer se bolnice tako pokrivaju od nedostatka radnog osoblja. Kada sam svojedobno u jednoj zagrebačkoj bolnici na razgovoru za posao spomenuo čiju diplomu posjedujem, ozareno lice osobe koja je odlučivala o mojemu primitku mi je reklo: VRIJEDILO JE!!! Svakog sata rada, muke i učenja. Dragi moji kolege, ne znam žalosti li me više ili ljuti kad vas gledam kako vam prolazi ta vaša PRAKSA i ne mogu a da vam često ne postavim pitanje zašto ste uopće upisali tu školu. jer, to je prvenstveno POZIV, a tek onda zanimanje. Gledati vas sa rukama u džepovima kako tražite mjesto kamo bi se sklonili da "ne smetate" u poslu ili, još gore, kako osvježavate stranicu FB profila kako vam ne bi promakla kakva važna notifikacija stvarno ne daje veliku nadu u svrhovitost vašeg školovanja. No, ima i jedan relativno nizak postotak učenika kojima je stvarno stalo, koji vide sebe nakon završene srednje medicinske škole kao o potencijalu, bilo radnom, bilo znanstvenom. Ti vrijedni mladi ljudi bivaju zamijećeni od nas koji ih učimo i za njih zime neće biti u njihovoj budućoj karijeri. I zadnje, ali ne manje važno, takvi se ne žale na program, niti traže plaćeno, a još manje bi "štrajkali". NJIMA JE STALO!

Ništa neobično, odvajkada se to dvoje kombiniralo i nikad u životu nisam čuo da je netko štrajkao zbog toga. Na faksu vas isto čeka (ako upišete neki od takvih programa studiranja) do pola dva popodne nastava (početak u sedam ujutro), a od pola tri ili tri dame i gospodo, laboratorijske i ine vježbe, do sedam navečer. Vraćate se kući ili u dom zadnjim autobusom, morate stići jesti, otuširati se, napraviti doma pripremu za idući dan i ako imate sreće i pametni ste, oko pola dvanaest, dvanaest bit ćete u krevetu. Izjutra Jovo nanovo i tako dvije godina za redom. Ova gesta štrajka pokazuje samo koliko su nam djeca nezrela po pitanju ozbiljnosti pristupa obrazovanju, a htjeli bi kule i gradove. Ne ide to tako, cure i dečki.....