Malo tko zna da u srcu Afrike, u Zambiji, postoji mala hrvatska oaza.
Desetak obitelji, u zemlji za koju je većina čula samo po prekrasnim
Viktorijinim slapovima, govore hrvatski, kuhaju hrvatska jela, slušaju
misu na hrvatskome i svaki dan – čitaju Večernji list.
Najtiražnije domaće novine u Afriku dolaze preko agencije
Newspaperdirect, koja ih “skida” s interneta, i od neprocjenjive su
vrijednosti Hrvatima.
– Večernji nam je najizravnija veza s domovinom – kaže Celina Žeravica.
Njezinoj obitelji pripada više od polovice Hrvata u Zambiji.
Kako to obično biva s iseljeničkim sudbinama, prvi je u Afriku iz
Vrlike stigao jedan brat, Petar, kako bi u toj prašnoj zemlji gradio
putove, a zatim osnovao svoju autoprijevozničku tvrtku. Potom je pozvao
braću, Božu, Duju i Jozu, koji je prije 34 godine, samo par mjeseci
nakon vjenčanja, tamo doveo svoju mladu, inače iz Bapske. Tako je
17-godišnja Celina stigla u Lusaku.
– Svi su me odgovarali, ali je meni bilo vrlo uzbudljivo ići u Afriku –
kaže Celina, u čijem se govoru ne može razabrati da je toliko vremena
izvan Hrvatske.
Tek kad je iz Rima avion sletio u Lusaku, Celini je postalo jasno u što
se upustila. Nije govorila engleski, a i slika siromašne zemlje, koja i
danas većinom živi od poljoprivrede, duboko ju je šokirala.
– Nije ni danas bolje. Sto su godina iza nas, siromašni, i žive od
danas do sutra. U Lusaki živi tek 20-ak posto stanovništva. Ostatak
živi u blatnim kolibama. Prosječna je plaća 150 dolara, a bolnica i
dobrih škola nema – kaže Celina.
Stoga su njezini sinovi, danas 30-godišnjaci, Marijan i Robert,
elektroničku školu završili u Južnoafričkoj Republici. Put do njih
uvijek je prolazio bez problema – dovoljno je bilo da carinici vide
hrvatsku zastavicu ispod retrovizora.
– Zambijci vole Hrvate. Podignu prst i viknu: “Suker!” – smije se
Celina.
Hrvatska zajednica u Zambiji mala je, ali jaka. Veže ih i vjera. Prije
nešto više od godine dana u vatikanski nuncijat stigao je don Slađan
Ćosić.
– Kad je prvi put vodio misu na hrvatskome, samo je moja mama, koja je
tada bila u posjetu, znala odgovarati. Mi smo do tada već bili
zaboravili. Sada smo već uhodani, čak i ispovijedamo na hrvatskome –
ponosno kaže Celina.
Svake druge subote nalaze se kod druge obitelji – tad “pretresaju”
događaje u staroj i novoj domovini.
– Izgleda nam da se Domovinski rat zaboravio. To nam smeta – objašnjava
Celina kako iz afričke perspektive doživljava domovinu.
Motorobi i njegov blog
Fotografije obitelji Žeravica dobili smo ljubaznošću Roberta Skejića, popularnijeg kao Motorobi, koji je i posjetio hrvatsku zajednicu u Zambiji i o tome pisao u svom blogu. Taj avanturist motociklom putuje kroz Afriku i pritom vodi vrlo zanimljiv i nadahnut internetski dnevnik. Trenutačno je u Bocvani, a više o njegovim putovanjima možete doznati na http://motorobi.blog.hr.
