U Vukovaru egzistencija najvažnija, a u Hrvatskoj ideologija!?

Egzistencijalno ugrožen čovjek zaista nije slobodan. I ne samo da nije slobodan: Čovjek koji je pterećen kreditima i za kojeg svaka, i najmanja opasnost da izgubi posao visi kao mač nad glavom jer to automatski znači i ovrhe banke, beskućništvo, ugrozu obitelji, nalazi se u ropskom položaju. I to ne u položaju koji su imali robovi u starom robovlasničkom sustavu, jer su u tom sustavu vlasnici ipak brinuli za robove, već u položaju roba kojeg vlasnik samo "muze", bez ikakve brige za njega. Sustav kredita stvorio je novi robovlasnički sustav, gori od i jednog u prošlosti. Dodatna otežavajuća okolnost je poticanje ljudi da radi "veće mobilnosti" ne ulažu u vlastiti stan/kuću - što se u zapadnom svijetu i dodatno obeshrabrije porezom na nekretnine (mislim na one u kojima vlasnici žive) - jer time ti ljudi postaju dodatno osjetljivi na bilo kakav potres u životu (gubitak posla, bolest...) i još lakše će kliznuti u ropstvo. Kod nas se o tome još malo govori, ali pred nama je doba opće robotizacije, zbog koje će nestati čitav niz običnih zanimanja, onima u kojima su mahom radile žene i time zarađivale malu ali ipak dodatnu plaću u obitelji. To će dodatno povećati nezaposlenost. Priča se o robotizaciji kao vremenu u kojem će ljudi raditi manje i imati više vremena za sebe - ali realno ona nije to. Ona je uvod u vrijeme u kojem će mali broj ljudi koji će imati posao raditi još više i pod još većim strahom nego danas od gubitka posla, a većina će biti nezaposlena i getoizirana, prepuštena siromaštvu i bolestima. Je li to svijet koji želimo? Sumnjam. Ali to JEST svijet u kojem nas krupni kapital gura. A u svemu tome pomažu mu politika i mediji.