Inflacija u Hrvatskoj pada, ali zašto hrana i dalje poskupljuje?

Jutarnji list, clanak od 19.4: "Napokon otkriveno tko je glavni krivac za inflaciju u Hrvatskoj: Pogledajte ovaj graf!" odlicno prikazuje krivce!

Hrana poskupljuje jer su Hrvati komotni. Njihova reakcija na poskupljenje je slijeganje ramenima i racionalizacija 'pa moram jesti'. Naravno da moraš jesti, ali možeš puno toga kupiti na akcijama, ako samo malo povedeš računa i pripaziš. Kad bi se tako radilo, trgovci bi imali neprodanu robu po previsokoj cijeni, što ovako nemaju. Ne u dovoljnoj mjeri. Isto je i s plaćama. Ljudi sliježu ramenima, a poslodavci to iskorištavaju.

Sve dok je inflacije cijene ne padaju. Vidim da puno ljudi ne shvaća tu matematiku. Misle kad se smanjuje inflacija da će se onda neke cijene vratiti ili barem zaustaviti. Neće. Dosadašnja poskupljenja ostaju, samo ona buduća neće biti tako drastična. Nikad više za 100 eura nećete moći kupiti robu koju ste mogli kupiti prije godinu dana.

Naličje svakog dizanja cijena je pad prodaje, recimo bolje vrste riže su u zadnjih godinu-dvije dostigle cijenu svinjetine po kg. I što bi - kupci malo kupuju tako skupu rižu pa onda proizvođači riže nastoje zadržati kupce tako da ih "nutkaju" malim pakovanjima (po 0.5 kg, primjerice), u nadi da će pad prodaje tako kompenzirati. Najviše riskantne su lokalne usluge i proizvodi - jer tu nema velike konkurencije, primjerice vodoinstalateri, frizeri, keramičari i ostale obrtničke sfere. Doduše, nije ni njima lako jer za neku brutto plaću koja je prosječna, frizer mora ošišati mj. i do 150 x, a gdje su im ostali troškovi.

Inflacija ne postoji. Postoje poskupljenja i pojeftinjenja. Poskupljuje sve osim rada, on pojeftinjuje. Svak može viditi koliko košta unca zlata, i koliko su veće ili manje plaće i cijene, svaki misec.

Cijene hrane i usluga i dalje će rasti ali daleko manje nego prošle godine. Cijene hrane bile bi daleko veće da nije uvoza kojim koliko toliko se reguliraji cijene domaćih proizvoda. Skuplja sirovina i sama proizvodnja rezultiraju višim cijenama proizvoda za malog potrošača. U toj spirali rasta dugoročno nitko neće biti na dobitku, a postaje pravo umijeće preživjeti.

Veliki lanci isprobavaju do kud mogu dizati cijene. U toku su razne korekcije kroz akcije i sl. P&G, Kraft i ostali, te njihovi distributeri prilagođavaju se tržištima i rastu plaća... S druge strane, usluge su porasle i izjednačile su se s cijenama vani, a istovremeno plaće nisu niti blizu. Frizeraji, restorani, građevina itd, svi su drastično digli cijene i ne spuštaju ih... Npr, posjet privatnoj ordinaciji (npr. oftamologu) bio je pred par mjeseci 100 Kn, onda je dolaskom Eura poskupio na 30 €, da bi sada bio već 50 €. A čovjek nema puno izbora jer je preko socijalnog nemoguće doći na red... Tako da nema puno nade za smanjenje cijena, slijedeći veliki udar nas čeka za godinu i pol kada dolaze zeleni porezi, kada kreće naplata istih ne samo proizvođačima, već i građanima. Treba financirati tu novu hrpu zelene birokracije...

Zapravo onaj koji je stavio ovakav naslov uopće ne razumije što je inflacija, ne zna matematiku i ne razmišlja logički. Iz naslova se naslućuje da autor teksta misli da kad pada stopa inflacije, da bi onda i cijene trebale padati, pa se onda čudi novim poskupljenjima. Kad ovakva razmišljanja dolaze iz medija, od novinara, što možemo očekivati od običnih građana.