U supermarketima u Češkoj čak 55 lokalno uzgojenih namirnica, u EU to nije moguće

ono što ni jedan zakon neće riješiti, jest pitanje nacionalne svijesti, ponosa. shvaćanja da mi kao potrošači moramo favorizirati domaći proizvod, a domaći proizvođači da nam nude stvarno domaću robu, najmanje jednako kvalitetnu kao uvoznu. i onda tu ne bi bilo problema, nigdje nitko nema zabranu na koju se može pozvati... al to je pitanje između nas. mi si ne vjerujemo međusobno. nemamo povjerenje u domaćeg prodavača/cu na placu, jer znamo da pod svoje domaće prodaje povrće iz italije, španjolske, da pod domaći krumpir prodaju egipatski, ili nizozemski. i kad znamo da netko stvarno prodaje svoje, to ne kupujemo, jer 'je sve to ionak isto...'. nema nama pomoći sa nama samima. jedan nijemac ii još bolje, austrijanac, ne trebaju zakone da uredi odnos domaćeg i uvoznog na policama. njihovim trgovcima ni na kraj pameti nije dućan natrpati proizvodima izvana, to je pitanje na koje su posebno osjetljivi. mi nismo. nama je 'milka' uvijek bolja od 'kraša', bez obzira na cijenu. i onda se pitamo zašto uvozimo tolko hrane. naš novac nek ostane doma, ako je to moguće. to kod nas nikad neće sazriti.

kupujte domaće, time pomažete očuvanju radnih mjesta svojih prijatelja, susjeda, sugrađana, poljoprivrednika. Izbjegavajte kupovati u stranim lancima strane brand jeftine nekvalitetne proizvode. Time ćete posredno pomoći i sebi jer će više naših građana imati stabilnije poslove, više novaca za trošenje i time će rasti BDP. Fali nam te Japansko/kineske radne etike i kolektivnog mentaliteta i razumijevanja i empatije za druge čime pomažemo i sebi.