U Prijedoru u sjeverozapadnoj Bosni u subotu je obilježen "Dan bijelih traka" u znak sjećanja na tisuće ubijenih i prognanih Hrvata i Bošnjaka tog kraja od svibnja 1992. kada su paravojne snage bosanskih Srba preuzele kontrolu nad tim gradom, započevši kampanju masovnog etničkog čišćenja. Stotine prognanika te sadašnjih stanovnika Prijedora okupljanjem te mimohodom u tišini do središnjeg gradskog trga podsjetili su na činjenicu da je u tom gradu ubijeno više od tri tisuće Hrvata i Bošnjaka među kojima i 102 djece, a više od pedeset tisuća ljudi nesrpske nacionalnosti prognano je iz njihovih domova na području šire prijedorske regije. Nepobitni dokaz tih zločina je masovna grobnica Tomašica otkrivena tek 2013. u kojoj je pronađeno čak 435 tijela.
Početak tih zločina veže se za 31. svibnja 1992. kada je srpska paravojska okupirala Prijedor, a nakon toga su od Hrvata i Bošnjaka zatražili da priznaju njihovu vlast tako što će na kuće izvjesiti bijele plahte, a na rukama nose bijele vrpce kada izlaze iz svojih domova. Udruge koje okupljaju prognane Prijedorčane te žrtve raznih zlostavljanja godina bezuspješno traže od lokalnih vlasti da dopuste podizanje spomenika ubijenoj djeci i taj su zahtjev ponovili i u subotu kada su na središnjem trgu položili 102 bijele ruže u znak sjećanja na njih. Fikret Bačić, čelnik udruge roditelja ubijene djece, kazao je kako podizanje spomenika izravno blokira sadašnji gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) na čijem je čelu Milorad Dodik.
"Današnji gradonačelnik ni s kim ne želi pričati o tome", kazao je Bačić novinarima. Među žrtvama progona bio je i Fikret Alić iz Kozarca, čovjek čije je izmučeno tijelo iza bodljikave žice logora Trnopolje na naslovnici američkog Timea iz 1992. probudilo svijest o tome kakvi se zločini zbivaju u ratu u BiH. Danas kaže kako mu je najteže što postoje oni koji te zločine i dalje niječu". "Trideset i tri godine isto se događa, i dalje se negira taj zločin koji su napravili u Prijedoru. I dalje pokušavaju preko svojih propagandi prikazati da toga nije bilo, a čitav je svijet vidio da je bilo. Dosta više laži i petljanja", kazao je Alić za portal "Dnevnog avaza".
GALERIJA Jarun se prerušio u ratnu zonu: Pogledajte impresivnu komando akciju Hrvatske vojske
Otvori KEKS Pay
Podaci IDC-a (Istraživačko dokumentacijski centar), govore da je od 1991. do 1995. godine u BiH poginulo ili nestalo 7.762 Hrvata (poznata imena i prezimena žrtava). U HVO-u je poginulo 5137, u Armiji BiH 435, a u VRS-u 38 osoba hrvatske nacionalnosti. Od navedenog broja, uvjerljivo najviše Hrvata je poginulo ili nestalo u Središnjoj Bosni gdje je djelovala muslimansko-bošnjačka vojska, čak 2528 hrvatskih civila i vojnika. U Posavini je poginulo 1705, a u Hercegovini 1415 Hrvata. U Bosanskoj krajini u ratu je bilo 930 hrvatskih žrtava, dok je u Sarajevu poginulo 745 Hrvata. Medju stradalima je i 121 dijete. U tom istom razdoblju, muslimansko-bošnjačka vojska ili tzv. Armija BiH, izvršila je etničko čišćenje na prostoru kojeg su oni kontrolirali, protjeravši preko 170.000 Hrvata, U muslimansko-bošnjačkim logorima bilo je zarobljeno 14.444 Hrvata. Od tog broja zarobljenih, 623 Hrvata su ubijena. Ovim podacima treba dodati brojna silovanja Hrvatica i hladnim oružjem počinjena monstrouzna ritualna ubijanja Hrvata. Ako se ovom broju doda da je zbog institucionalnog i svakog drugog nasilja, pogotovu u mjestima pod muslimansko-bošnjačkom vlašću, od rata do sada BiH napustilo dodatnih preko 200.000 Hrvata, i sada ih umjesto prijeratnih 800.000 ima tek nešto više od 400.000, onda je vidljivo kako je sarajevska vlast nastavila svoj ratnih plan samo drugačijim metodama i sredstvima.