Kad Slavka Linića otjeraju iz vlade cijela bi zemlja trebala stati, a to što svaki tjedan pune autobuse mladih tjeraju iz Hrvatske nikoga ne zanima. Ponajmanje to zanima one zbog kojih odlaze, zbog bratije koja četvrt stoljeća državu smatra velikom samoposlugom. Za odabrane. Najiskrenije, potpuno mi je svejedno je li Linić otišao i tko je došao na njegovo mjesto. Još mi je manje bitno hoće li doći do prijevremenih izbora, jer u kupleraju poput ovog čak su i prijevremeni izbori zakasnjeli. Što će vam se dogoditi?! Nakon Linića doći će Karamarko, pa onda opet netko drugi, a isti, i tako će biti i sljedećih 20 godina, nemaštovito, bespredmetno i nebitno. Zato je potpuno idiotski što se sva sila potkovanih analitičara pojavila da nam pojasni zašto je Linić otišao, zašto ga je Milanović smijenio, koje se subtekstualne poruke u tome mogu iščitati i što je ono što nas čeka. Jebe mi se za sve to. Ni nakon jedne ostavke ili imenovanja, ni nakon tko zna koje nemaštovito-impotentne analize nećete imati više za jesti.
A to je jedino što bi se trebalo brojiti. Sve ostalo je bezobrazno davanje na važnosti ljudima koji su do te mjere željeli vlast da su za poziciju bili spremni žrtvovati sve nas. Kad malo bolje razmislim, Hrvatska je prva zemlja u globalnom svijetu u kojoj su pokreti Occupy i Anonymous postigli združeni uspjeh; vlast i državu okupirala je hrpa anonimusa. Nitko nikada u povijesti nije želio doći na vlast zbog toga da bi služio drugima i da bi činio dobro. Ne, na vlast se dolazilo iz posve drugih motiva. Radilo se o goloj gladi za moći, o potrebi da se ispušu frustracije nakupljene u formativnim godinama kada ste postajali nitko pa funkcija od vas sad treba učiniti čovjeka, o latentnom sadizmu, planu da se osobno okoristi, želji da se raspolaže tuđim, zadovoljenju potreba interesnih grupa, bijegu od pravog i poštenog posla, življenju na leđima drugih, egotripu naslovnih stranica... Ponekad se radilo i o čistom Freudu; vlast su željeli muškarci s nestajanjem seksualne moći i žene s gubitkom seksualne privlačnosti.
Otužno razorni motivi vode do vlasti, pa je zato i otužno razorna i svaka vlast. Samo vladanje nakaradan je koncept na koji ne može pristati normalna, ali može trajno oštećena osoba. Kao što su trajno oštećene osobe one koje se šutke povinuju svakoj vlasti. Zdrav i jak pojedinac ne želi ni nad kime vladati, niti želi dopustiti da netko vlada njime. U tome je i suština slobode, od koje većina panično bježi. Uzeti život u vlastite ruke značilo bi baviti se njegovom esencijom, kruhom na stolu i ponosom na licu, čime bi Linići, Milanovići, Kosori, Tuđmani i ostali bezimeni politički štrumfovi izgubili i najmanji značaj. Naša poslušnost i dodvornost potvrda je njihove vladajuće pozicije i zamišljene moći. Bez tog legitimiteta nema nijedne vlasti. Dok se god budemo odricali svoje uloge u činjenju društva, dotle će nam se činiti da ostavka nekog ministra nešto znači. Ministri nisu gospodari sudbina, oni čak ne gospodare ni svojim sudbinama, niti kreiraju, niti provode, niti odlučuju. Oni samo glume, loše i amaterski, da sve malo prije nabrojeno rade. Koliko ste vlada u svom životu prevalili preko glave? Koliko je važnih njuški sjedilo u njima? Gdje su oni danas? Znače li vam nešto ta silna imena od kojih ste strijepili i s kojima su vam započinjali dnevnici, a završavale crne kronike?
Morate shvatiti; svi su oni tek prolazni korisnici vašeg novca, glasova i strpljenja. Lupite šakom po stolu i oni će se razbježati. Najgora klopka u koju vas mogu uvući jest da od njih očekujete promjene. Osnovni smisao demokracije i jest privid promjena. Pogledajte unatrag. Više od pola godine bavili smo se “sukobom” Milanovića i Linića. Pola godine nam je potrošeno samo da se ne bismo bavili bitnim i da ne bismo postavljali opasna pitanja. O kako istina znade biti opasna. Poput one o sve većem broju, poglavito mladih, koji panično bježe iz vilajeta gdje je mrak sve teži i češće pada, a da se nakon toga i ne digne. Što se mnogima ne diže i nije iznenađenje, ali mene ipak čudi koliko treba ljudima da im istinski padne mrak na oči. Tko će odgovarati za svakog mladog hrvatskog prognanika koji upravo bježi sa svog ognjišta, za generacijski holokaust u kojem se izgoni zdrava pamet. I dok ratni zločin ne zastarijeva, što je sa zločinima u miru? Ili da svakog od odlazećih pojedinačno primi Milanović i da mu objasni da ga je odlučio potjerati iz – zemlje.
>> 'Crvena' Rijeka okreće leđa šefu SDP-a: Milanoviću je najbolje da sam napiše ostavku!
Koliko god ovi ljevičarski novinari žele opravdati ovu nesposobnu vlast prava je istina da su prijevremeni izbori neophodni da se promjeni ovo beznađe jer svatko normalan vidi da ova vlast niti može niti zna. Koliko je apsurdno stanje u ovojj zemlji govori podatak da velik dio ljudi smatra Linića dobrim ministrom a čovjek nas je svaki tjedan zaduživao za silne milione dolara uveo hrpu nameta i planirao još niz drugih. Sjeća li se netko harača Jadranke Kosor. Pa tko je ovdje lud?