U Indiji svaki dan 1326 smrtnih slučajeva zbog nesreća
U prometnim nesrećama svakog dana je poginulo 348 ljudi, prenosi Reuters.
Komentari 7
Odlican photo.
kako Indijaca ima koliko i dvije Europe onda ovi podatci i nisu toliko čudni, njih i kineza ima za prepuniti obije Amerike i Europu oa sada računajte
Kad opalis malo matematike - indija ima oko milijardu (plus sto miliona) ljudi; moja plus/minus mashina kaze da se vise gine statisticki u Hrvatskoj. I sto je tu vijest !?!?
Vise ljudi zivi na ulicama Mumbaia nego HRV, SLO & BiH skupa imaju dusa...
kod nas se ubije godišnje par stotina ljudi , a u prometnim nesrećama pogine preko 600-700 ljudi godišnje tako da je to i više , s obzirom na broj stanovnika.vjerovatno novinar nije dobro prepisao tekst
Indija ima oko 700 000 000 stanovnika Hrvatska 4 000 000 i koja je to budala od novinara došla na ideju da uspoređuje INDIJU i Hrvatsku
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Samoubojstvo i ateizam Piše: Ivica Šola Najviše ljudskih žrtava ne nose prirodne kataklizme, tsunamiji ili potresi. Ni ratovi, svinjske i ine gripe i epidemije. Najviše ljudi godišnje strada od besmisla. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svake godine u svijetu sisi oko milijun ljudi oduzme život. Samoubojstva, od svih \"kataklizmi\", odnose najviše žrtava, tako da su u posljednjih četrdeset godina rasla stopom od gotovo sedamdeset posto. Premda u ovako osjetljivom pitanju hladnoća statistike može izgledati neprimjerenom, njena egzaktnost ipak otkriva neke zanimljive strane ovog fenomena, pogotovo kada se promatra iz teološkog kuta. Među zemljama s najvećom stopom suicida na prvom mjestu je Bjelorusija. Slijede Litva, Rusija, Kazahstan, Mađarska, Japan, Ukrajina, Kina... Radi se odreda, s izuzetkom Japana, o (ex) komunističkim zemljama u kojima je broj samoubojstava dva-tri puta veći nego u zemljama zapadne Europe ili SAD-a. No, nije uvijek bilo tako. Staljin i suicid Prije Oktobarske revolucije, do 1917. godine, Rusija je imala jedan od najnižih postotaka na svijetu. Isto vrijedi i za Litvu. Prema Alvydasu Navickasu, vicerektoru Sveučilišta u Vilniusu, prije Staljinovih \"reformi\" svaki osmi Litvanac na 100.000 dizao je ruku na sebe. Nakon toga svaki trideseti je bio samoubojica, dok se po padu Sovjetskog Saveza 1994. godine broj stabilizirao na 46 samoubojstava na 100.000 stanovnika. Sličan rast vrijedi za sve navedene zemlje Istočnoga bloka. Staljin je, kao i njegovi nasljednici, statistike o porastu suicida krio kao zmija noge, dok je Komunistička partija ovaj problem smatrala \"formom buržujskog individualizma\". Iako je bliže istini sasvim oprečna dijagnoza, da je komunistički kolektivizam, podređivanje ljudske osobe i slobode državnoj ideologiji, teror nad elementarnim ljudskim stremljenjima i potrebama, uključujući i transcendenciju, prvi uzrok eksplozije samoubojstava. Kada Camus kaže kako postoji samo jedan ozbiljan filozofski problem, onaj o samoubojstvu, tj. je li život uopće vrijedan življenja, onda pitanje o smislu postavlja na pijedestal, kao urgentni vapaj. To je pak pitanje usko vezano uz zamračenje, \"ubojstvo Boga\", na progon transcendencije iz života i svođenje čovjeka na biće jedne dimenzije, na antropološku kastraciju. Krepostan čin?! Japan, koji je kao \"uljez\" upao među zemlje bivše prisilne ateizacije, samo naizgled pobija vezu između visoke stope samoubojstava i progona ili slike Boga. Viktor Frankl će, govoreći o egzistencijalnom vakuumu, visoku stopu suicida kod Japanaca objašnjavati i njihovim religijama bez (osobnog i milosrdnog) Boga, šintoizmom i budizmom. Te religije ne poznaju jedinstvenost i neponovljivost ljudske osobe, kao što princip reinkarnacije svjedoči da je sve i svatko zamjenjivo svime. Zato je u toj kulturi, na nešto drukčiji način nego u islamu, samoubojstvo (i) krepostan čin. Primjerice, kada u samoubojstvu iz solidarnosti u Japanu majka ili otac ubije i djecu, to znači da oni, suprotno od judeokršćanske kulture, nemaju od začeća svoju neponovljivu, odvojenu individualnu egzistenciju željenu od Stvoritelja. Smisao se, bez takve transcendencije, gradi na identifikaciji s grupom, bila ona obitelj, tvrtka, nacija, klasa ili bilo koje unutarpovijesno \"božanstvo\". Ovdje ne želimo složeni problem samoubojstva reducirati na korelaciju s ateizmom, to bi bila glupost, ideološki argument. No neke se koincidencije, ipak, ne mogu ne zamijetiti...