Tri tjedna predizborne kampanje pokazala su da u Hrvatskoj još u mnogočemu vlada luda kuća. To se ponajprije odnosi na nejasna pravila izborne igre koju je obilježilo nekontrolirano trošenje novca, bunkeriranje televizijskih oglasa te informacijski cirkus iz kojega su se izvukli samo najstrpljiviji. Posljedica je to labave regulacije izbornih kampanja koja se svodi tek na nekoliko šturih zakonskih odredaba te arbitrarne i sasvim nejasne odluke Etičkog povjerenstva.
Za razliku od nas, zapadne demokracije vrlo precizno definiraju svoja pravila igre. Ponajprije, one zakonskom regulacijom pokušavaju kontrolirati moć novca u kampanji, svaka u skladu s vlastitom tradicijom i političkom kulturom. Amerika tako nastoji pojačati transparentnost financijskih izvora, a Velika Britanija i Francuska pak jasno propisuju koliko se novca uopće može potrošiti u kampanji.
Nadalje, sve te zemlje sustavno raspravljaju o optimalnom modelu političke promidžbe koji će omogućiti strankama da pošalju svoje poruke, a istodobno smanjiti razinu manipulacije i osigurati biračima valjanu informaciju. Velika Britanija procijenila je tako da plaćeni televizijski oglasi nisu najbolji način informiranja birača te umjesto njih strankama nudi besplatnu minutažu, razmjerno njihovoj političkoj snazi.
Francuska također zabranjuje plaćeno televizijsko oglašavanje, no jednako kao i Britanija, svakom od kandidata na predsjedničkim izborima osigurava određenu minutažu koju oni mogu iskoristiti za emitiranje vlastitih spotova. Zanimljivo je da su u Francuskoj i plaćeni novinski oglasi zabranjeni.
Osim u regulaciji forme, Francuska je otišla vrlo daleko i u regulaciji sadržaja, pa tako sve promidžbene materijale prije same kampanje mora pregledati tamošnja Nacionalna komisija za kontrolu izborne kampanje koja provjerava jesu li oni u skladu sa zakonskim propisima. I Finska, recimo, vrlo strogo definira što se smije, a što ne, pa tako izričito brani svaku vrstu osobnog napada na suparnike.
Pitanje objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnijenja zasebno je poglavlje u izbornoj regulaciji. Primjerice, u susjednoj Sloveniji posljednja anketa smije se objaviti tjedan dana prije početka izborne šutnje. Primjera je, dakako, nebrojeno mnogo, no zaključak je uvijek isti: moderne kampanje zahtijevaju jasnu i nedvosmislenu regulaciju! Stvar je to elementarne demokratske odgovornosti.
Ne osvijesti li to Hrvatska, birači će i na sljedećim izborima ostati prepušteni ludovanju pomahnitalog političkog tržišta.
