U Hrvatskoj dostojanstvo ne treba vratiti braniteljima, Saboru ili Crkvi, nego radnicima i radu

G. Gerovac, vaše članke redovito čitam i cijenim ih, iako smo na suprotnim političkim stranama. Meni to nikad nije bila prepreka da prepoznam i pohvalim dobro uočavanje i odllčan članak i ljudi suprotnih ideoloških i političkih stavova. No ovaj članak potpuno Vam je promašen. Na žalost! Vjerujte mi da bih volio da nije tako. Ali jest. Objasnit ću zašto. --- Vi kažete da dostojanstvo treba vratiti radnicima. Kojim radnicima, Gerovac? Vi još uvijek imate u mislima nekadašnju sliku radnika koji su radili, pošteno i vrijedno, u velikim industrijskim postrojenjima, u rudnicima, u pogonima u koje su svako jutro odlazili u pet, još sneni ali s osmijesima na licu. Vrlo rado bih i ja ponovno vidio takve slike, ali takvih radnika VIŠE NEMA, Gerovac. Nestali su, izumrli. I nije ih, vjerujte mi, dokončao ni HDZ ni kapitalizam ni privatizacija. Dragi moj Gerovac, dokončao ih je legaliziran pobačaj i politika jednog, max. dvoje djece u obitelji. Zašto? Zato što su takvi radnici o kojima govorite, pošteni, marljivi, skromni ljudi koji su gradili Jugoslaviju u prva dva-tri desetljeća nakon 2. svj. rata bili ljudi koji su dolazili iz MNOGOČLANIH obitelji. Rad, poštenje, rano ustajanje, odgovornost... to su osobine ljudi iz takvih obitelji i iz onog vremena, još nerazorenog pobačajima i slobodnim seksom. Mislite li zaista da je ta slika danas moguća, kad ljudi imaju po jedno dijete koje žele, naravno, vidjeti ugodno zbrinuto u kakvoj sinekurici? Nije za jedinca rad, jedinca se nikad ne odgaja za to. Da i ne govorim da svaki taj jedinac već u startu ima imovine više nego dovljno za lagodan život s vrlo malo rada, jer je on, kao jedinac, nasljednik svojih roditelja koji su većinom također jedinci, i ima imovine, stanova i drugih nekretnina s obje strane i više nego dovoljno, pogotovo zato što on sam ili neće imati uopće djece ili će, možda, imati samo jedno. Žao mi je, Gerovac, i ja bih vrlo rado vidio da se vraća dostojanstvo radnicima, ali žalosna je činjenica da u našem društvu mi više nemamo radnika kojima bismo to dostojanstvo mogli vratiti.