Banke traže da se na neviđeno obvežemo i na porez kojeg još i nema

Imam kredit i vezan sam jos 18 godina. Ali nikad, ama bas nikad ne razmisljam da je banka moj partner i da smo mi ravnopravni. Ja sam dosao traziti nesto u banku. Ona je meni rekla uvjete i ja sa pristao. Svjestan da je buducnost iducih 25 godina neizvjesna i da mi se moze dogoditi i lose i dobro. Znajuci sve to, pristao sam na uvjete koje je nudila. Banka jest posrednik, ali njen cilj je zaraditi nesto za svog deponenta i zaraditi nesto za svog vlasnika. Tu funkciju sigurno nece postici prebacivanjem troskova na sebe u situaciji gdje je, tehnicki gledano, sve cisto. U situaciji gdje kupujem svoj stan odabrao sam sve pogodnosti i sve nedostatke koje vlasnistvo stana nudi. S jedne strane ne moze mi doci najmodavac i reci da imam 7 dana da se iselim ili da ne mogu zabiti 5 čavala na zid, a s druge strane hvataju me negativne stvari vezane uz vlasnistvo> ja moram popravljati sve sto se pokvari, ja moram plaćati poreze koja drzava nametne i slično... Ima pozitivnih i negativnih strana. Ali ideja je da mi je sloboda bila bitnija od ovih negativnih strana. Stan za zivljenje kupljen na kredit nije investicija, to je , ekonomski gledano, veliki trošak. Uz kamate, na kraju otplatiš dvostruki iznos, dakle, ne možeš profitirati. Ali sad cviliti svaki put kad se nešto dogodi i siktat na banku da treba ovo ili ono, malo mi je besmisleno. Kredit u banci je cijena slobode.. Ako nisi spreman na to da se u 30 godisnjem razdbolju promjene brojne stvari u zivotu, možda je ipak bolje unajmljivati a ne plakati što čovjek koji ti je dao novac nije 'ravnopravan' s tobom....