– Simpatični čovjek iz sjene – tim je riječima Vesna Škare-Ožbolt opisala Josipa Polanovića koji je u vrijeme dok je ona bila predstojnicom ureda prvog hrvatskog predsjednika bio fotograf Franje Tuđmana. Prvog je hrvatskog predsjednika snimao u protokolarnim situacijama, u državničkim posjetima, na raznim događanjima koja su zahtijevala nazočnost predsjednika. A onda se u ponedjeljak u 12 sati odlučio ubiti, hicima iz vatrenog oružja.
Mjesto na kojem je to 75-godišnji Polanović učinio bilo je zagrebačko groblje Mirogoj, točnije grob dr. Franje Tuđmana. Što ga je motiviralo na takav čin, ne zna se jer iza sebe, kako se neslužbeno doznaje, nije ostavio nikakvo oproštajno pismo. Tajnu o tome što ga je motiviralo da si život okonča na grobu prvog hrvatskog predsjednika Polanović je ponio sa sobom u grob. Iza njega je ostao niz neodgovorenih pitanja, a policijski očevid samo je potvrdio da je riječ o samoubojstvu počinjenom iz vatrenog oružja. Otkud Polanoviću vatreno oružje, pitanje je kojim se policija u ovakvoj situaciji vjerojatno neće previše baviti. Jer u konačnici sada nije ni bitno je li oružje kojim si je oduzeo život posjedovao legalno ili ilegalno.
Očevid na mjestu događaja u ponedjeljak je potrajao nekoliko sati nakon čega je Polanovićevo tijelo prevezeno na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku radi obdukcije. Policija je tijekom očevida mjesto događaja zaštitila velikim šatorom, koji ponekad koriste u ovakvim situacijama. Prvo, kako bi nesmetano obavili posao te zaštitili mjesto događaja prilikom izuzimanja tragova. Drugo, kako bi eventualnim znatiželjnicima onemogućili uvid u ono što rade te tako sačuvali dignitet umrle osobe. Što se tiče Polanovićeve profesionalne karijere, iza njega je ostala fotomonografija “Prvi hrvatski predsjednik”. Riječ je o fotomonografiji koju je 2007. na osmu obljetnicu Tuđmanove smrti objavila udruga Hrvatska uzdanica. Objavljene fotografije snimljene su u Uredu predsjednika, a snimili su ih službeni fotografi Josip Polanović te Gordan Laušić i Tamara Poletti Kopešić. Snimali su Tuđmana u protokolarnim, ali i u opuštenim situacijama, a većina tih fotografija prije toga nigdje nije bila objavljena. Nakon što je fotomonografija objavljena, fotografije koje su u njoj korištene, ali i one koje nisu prebačene su u Državni arhiv da bi se zaštitile od propadanja. Ukupno se radilo o 40.000 fotografija. Osim na toj fotomonografiji, Polanović je radio i na monografiji “Ivan Pavao II. i Hrvati” objavljenoj 1995.
– Polanović je bio sastavni dio protokola, predsjedniku Tuđmanu, iz čijeg je kraja, često je znao dobaciti nešto na zagorskom pa sam se znala šaliti da mi treba prevoditelj. S Josipom sam se čula prije mjesec. Vratio se u rodno Zagorje. Ne razumijem zašto je ovo učinio, jako sam tužna – rekla je Škare-Ožbolt.
