Sve se svodi na suverenost. Pa i ovo što kanadski premijer Mark Carney pokušava učiniti sa svojom zemljom, suočen s pritiskom susjedne zemlje čiji predsjednik Donald Trump o Kanadi govori kao o budućoj 51. saveznoj državi SAD-a, a o premijeru Kanade kao o guverneru. Pa i ovo što predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u nedavnom govoru o stanju u Europskoj uniji želi reći kada kaže da Kanada treba postati prva "pridružena članica" EU, premda nikome nije jasno što je pod time točno mislila i kako bi to u stvarnosti izgledalo.
Najbolje objašnjenje koje daje jasnoću oko pitanja što se zapravo događa u tom europsko-kanadskom rekalibriranju je upravo to – sve se svodi na suverenost. Američki predsjednik Donald Trump ugasio je svjetlo i tradicionalni američki prijatelji i partneri, ne samo saveznici po oružju nego i saveznici po vrijednostima, tapkaju u mraku dok traže način kako se tome prilagoditi. I u tom tapkanju u mraku traže ima li još nekih prijatelja i partnera s kojima bi se dalo zaplesati neki novi ples, ili s kojima bi se nastavilo plesati dok neki novi američki predsjednik ne upali ponovo svjetlo, što se može i ne mora dogoditi.
Vrijeme je da Kanađani (doslovno) ugase struju Amerima