Ruska invazija na Ukrajinu u veljači 2022. godine i ponovni izbor Donalda Trumpa za američkog predsjednika duboko su uzdrmali europsku sigurnosnu arhitekturu. Suočene s agresivnim susjedom i sve nesigurnijim transatlantskim jamstvima, europske države ubrzano preispituju svoje obrambene sposobnosti i pokreću programe naoružanja neviđenih razmjera nakon Hladnog rata. Imperativ je jasan: Europa mora preuzeti veću odgovornost za vlastitu sigurnost. Deutsche Welle u svom je tekstu pisao kako je Carsten Breuer, glavni inspektor Bundeswehra o završetrku rata u Ukrajini rekao da to neće dovesti do "ponovnog mira na europskom kontinentu". Carlo Masala, profesor na Sveučilištu Bundeswehra u Münchenu, smatera: - Rusija se priprema za veliki rat.
Nije stoga čudno da se europske države pripremaju i naoružavaju. Diljem kontinenta bilježi se drastičan porast vojnih proračuna. Njemačka je svojim Zeitenwende ("prekretnica") obećala dodatnih 100 milijardi eura za modernizaciju Bundeswehra, iako implementacija ide sporije od najavljenog. Francuska, s tradicionalno sposobnijom vojskom, održava ekspedicijske kapacitete, ali se suočava s ograničenjima zbog dugogodišnjih operacija i proračunskih rezova. Ujedinjeno Kraljevstvo također modernizira vojsku, fokusirajući se na agilnost i tehnologiju, premda uz smanjenje ukupnog broja vojnika.
VEZANI ČLANCI:
Ipak, najdramatičniji zaokret vidljiv je u Poljskoj. Varšava se profilira kao nova europska vojna sila, s ciljem izdvajanja čak 4-5% BDP-a za obranu. Poljska je postala jedan od najvećih kupaca američke vojne opreme, s narudžbama vrijednim desetke milijardi eura, ali i značajnim nabavama iz Južne Koreje. Prema podacima SIPRI-ja, uvoz oružja europskih članica NATO-a više se nego udvostručio između razdoblja 2015.-2019. te 2020.- 2024., pri čemu je udio američkog oružja porastao s 52% na 64%. Švedska, Norveška i Danska također povećavaju svoje izdatke za obranu. Finska planira da do 2029. poveća izdvajanje za obranu na najmanje tri posto BDP-a kao odgovor na sve veću vojnu prijetnju iz Rusije.
Na razini EU-a također postoje inicijative. Planovi poput "ReArm Europe" predviđaju oslobađanje stotina milijardi eura kroz olakšavanje proračunskih pravila i nove kreditne linije (oko 150 milijardi eura) za zajedničku nabavu i jačanje europske obrambene industrije. Modernizacija obuhvaća sve grane oružanih snaga. Poljska prednjači s masovnim narudžbama: američki tenkovi M1A1/A2 Abrams (ukupno 366) i južnokorejski K2 Black Panther (180 + opcija za 820); američki raketni sustavi HIMARS i južnokorejski Chunmoo K239; borbeni zrakoplovi F-35 i FA-50; sustavi protuzračne obrane Patriot i Narew. Cilj je stvoriti šest opremljenih divizija. Njemačka se fokusira na popunjavanje zaliha i modernizaciju postojećih sustava poput tenkova Leopard II i borbenih vozila Puma, no suočava se s problemima operativne spremnosti i spore nabave. Francuska ulaže u tenkove Leclerc nove generacije i održava svoju zračnu flotu Rafalea. UK nabavlja nove tenkove Challenger 3, zrakoplove F-35 te razvija sposobnosti za brzo djelovanje i specijalne operacije. Italija je također povećala proračun, naručivši nove tenkove Leopard IIA8, sustave HIMARS i planirajući nabavu novih borbenih vozila pješaštva. Hrvatska je nabavile tenkove Leopard, a došli su i francuski Rafalei.
Unatoč povećanim ulaganjima, put prema istinskoj europskoj strateškoj autonomiji pun je izazova. Ovisnost o SAD-u ostaje značajna, posebice u domenama poput strateškog transporta, obavještajnog rada i naprednih sustava protuzračne i proturaketne obrane. Trumpova administracija samo pojačava svijest o toj ranjivosti. Europska obrambena industrija treba značajno povećati kapacitete kako bi zadovoljila potražnju, što zahtijeva investicije i smanjenje birokracije, na što pozivaju i ključne članice poput Francuske i Njemačke. Financijska održivost ovako visokih izdvajanja, posebno za zemlje poput Poljske, dugoročno je upitna, a pritisak stvaraju i EU fiskalna pravila. Mnoge vojske tek trebaju dostići punu borbenu spremnost, boreći se sa zastarjelom opremom, nedostatkom streljiva i logističkim problemima.
Ako ćemo sve gledati u brojkama, recimo da NATO ukupno ima 3,44 milijuna aktivnog vojnog osoblja. To bi spalo na 2,11 milijuna bez SAD ako se ostvare Trumpove prijetnje o izlasku iz Saveza. Ako bi pak Ukrajina kojim slučajem ušla u NATO, ukupan broj savezničkih vojnika bi porastao na 4,32 milijuna, piše Visualcapitalist.com pozivajući se na podatke Statiste i NATO-a.
S druge strane, Rusija ima 1,5 milijuna aktivnog vojnog osoblja od srpnja 2024., što je čini najvećom vojnom silom u ovom uzorku, dok SAD čine 63% ukupnog aktivnog vojnog osoblja NATO.
Europa se nedvojbeno vojno budi, potaknuta surovom geopolitičkom realnošću. Ulaganja su značajna, no predstoji dug put transformacije industrije, postizanja pune borbene spremnosti i izgradnje koherentne europske obrambene politike sposobne odgovoriti na prijetnje u sve neizvjesnijem svijetu.
Koliko je situacija ozbiljan, govori izvještaj “Politika” da Europska komisija planira upozoriti građane da budu spremni na razne uvijete, da se opskrbe hranom i osnovnim potrepštinama za najmanje 72 sata u slučaju krize – uključujući rat, zarazne bolesti ili prirodne katastrofe zbog klimatskih promjena.
>>FOTO Putin ima 14 jasnih meta: Kada bi doista posegnula za nuklearnim oružjem, Rusija bi prvo gađala ove lokacije>>
Hoće li se više početi primjenjivati članci zakona o lažnom širenju vijesti, uzbunjivanju i zastrašivanju?