Trgovina u žarištu susreta čelnika Amerike i Kine

i tako sjeli američki i kineski predsjednik na sofu kineske proizvodnje, jeli kineskim priborom za jelo, gledali u tv iz kine, novinari ih slikali fotoaparatima i mobitelima proizvedenim u kini, to sve prenosili kineskim satelitima, kako bi svijet to mogao pratiti preko svojih tv-a i mobitela iz kine. jela se, naravno, kineska hrana. koja je tema razgovora bila? kina. glavno pitanje je dal će kina nastaviti kupovati američke obveznice, kolko. i naravno, zašto kinezi taj svoj juan tolko nude okolo. kinez će reći da americi nude trgovinu u lokalnim valutama, dolar i juan... ne kužite da će ovaj sastanak odrediti sudbinu amerike. ne kine, kina živi svoj život više od 3.000 godine u komadu.

Opće je poznata stvar da američki bogataši kupuju kineske sofe i kućni pribor raznih namjena. Vjerojatno iz ponude sve po dvanaest. Opće poznata stvar je da su satelite i mobitele izmislili i prve napravili u Kini. Petstotina milijardi dolara krađe intelektualnog vlasništva, na godišnjoj razini, se krade iz Kine od Zapada. Poznata je stvar da svaki malo bogatiji Amerikanac šalje djecu na studij u Kinu da se nauče originalnostima u obrazovanju. Poznata je stvar da vrijednost juana određuje tržište, a ne CKKomunističke partije, kako ne bi mogli konkurirati kome i koliko hoće. Ima još puno stvari, ali zaimteresirani mogu pronaći sami. Na ovom sastanku se neće riješiti ništa, a najmanje sudbina Amerike kako si zamišlja mali Ivica s Balkana. Jedino će Kinezi vidjeti da umjesto neodlučnog političkog kicoša kojeg su godinama vukli za nos, sada imaju posla sa poslovnim čovjekom kji zna što hoće i gdje je problem.