Rekla sam: Želim najstarijeg, najbolesnijeg i najružnijeg psa, onog kojeg nitko nikada nije poželio. I onda je stigla ljubav mog života
Ova povezanost i ljubavi koju pružaju stariji psi je nešto više, to jednostavno treba osjetiti. I nije mi jasno kako su svi ti ljudi koji dolaze u sklonište do sada odoljeli Benyju, kaže udomiteljica
Komentari 3
Ni moj pas nije htio 5 metara dalje od kuće u šetnju, jednostavno bi sjeo i ni makac. A u autu bi mu dlake otpadale od stresa da ide nazad u azil. Da se uvjeri da je šetnja samo šetnjaa trebala su mu 2-3 mjeseca. A automobil je mrzio uvijek. Zanimljivo, čim bi shvatio da smjer nije ni azil ni veterinar, opustio bi se 🙂
Divna gesta! Btw. Ako je ovo najružniji pas u azilu, kakvi su onda drugi? :-)
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Moje čestitke i oduševljenje posvajanjem Vašega psa. Čitam člnak i suze mi navru gledajući na slici na zidu svog psa koji je otišao sa 15 godina.Tu ljubav koju mi je višestruko vračao nažalost u svom životu nisam osjetio od ljudi iako sam im samo činio dobro. Sve sam uvjereniji da ljudi rade u životu iz koristoljublja,nagona,nesigurnosti,zavisti a da životinje to rade iz ljubavi i osječaja.Nadam se da će to netko znanstveno dokazati.