Institut za noetičke znanosti (IONS) neprofitna je, istraživačka i
obrazovna organizacija koju je 1973. godine osnovao dr. Edgar Mitchell,
astronaut iz misije Apollo 14 i šesti čovjek koji je hodao
po Mjesecu. Na to ga je potaknulo mistično iskustvo koje je doživio
tijekom leta s Mjeseca i potom usmjerilo u životu.
Glavna područja istraživanja instituta koji je ustanovio jesu cjelovito
zdravlje i iscjeljivanje, šire ljudske sposobnosti i novi
svjetonazor (“noetički” dolazi od grčke riječi
“nous” – “intuitivni
um” ili “unutrašnje znanje”).
Drugim riječima, znanstvenici IONS-a istražuju svijest i smatraju da
ona krije ključ odgovora za unapređenje osobne, a potom i
društvene i planetarne transformacija.
Prošle godine IONS je objavio “Izvješće
o pomaku 2007. – dokazi o transformiranju svijeta”,
u kojemu objašnjavaju da se upravo sada događa smjena
svjetonazora, s redukcionističkog, mehanističkog i materijalističkog na
svjetonazor temeljen na međupovezanosti, suradnji i prožimanju znanosti
i duhovnosti.
Doba racionalizma
Institut već 35 godina spaja nove znanstvene spoznaje i mistična
iskustva. Pojava empirijske i racionalističke znanosti u povijesti bila
je napredni skok s oslanjanja na religijske autoritete (u prihvaćanju
istina o svijetu i o nama samima) na mentalitet objektivne potrage za
znanjem. Prema IONS-u, trenutak je za novi skok koji uključuje
“rigorozno proučavanje subjektivnog, unutrašnjeg
iskustva, obnovljeno poštivanje smisla i svrhe te
priznavanje da je svijet svijesti mnogo tajnovitiji i utjecajniji nego
što smo ikad zamišljali”.
U prošlosti, sve do prije 400 godina, ljudi koji su se
bavili znanošću često su se bavili metafizičkim
razmatranjima, a znanost se nije oštro razdvajala od
duhovnosti. Temelji sadašnjega svjetonazora nastali su u
doba prosvjetiteljstva u 17. i 18. stoljeću, s newtonovskom fizikom
koja je svemir uspoređivala s mehaničkim satom i filozofskim pogledima
na čovjeka kao na stroj načinjen od uma koji upravlja tijelom.
Došlo je do oštrog razdvajanja
“objektivnog” i “subjektivnog”,
materijalnog prema duhovnom.
Mitchell je imao mistično iskustvo tijekom leta s Mjeseca
Duhovnost je oštro razdvojena od znanosti, a to je otvorilo
put njezinim zlouporabama. Izvanredna i duhovna (mistična) iskustva
počela su se shvaćati kao “subjektivni” fenomeni
ljudskog uma. Prema autorima izvještaja, “u tom
procesu znanost se rastala od misticizma” i izgubila
poveznicu s duhovnošću i s vrijednostima utemeljenima na
njoj.
Novi svjetonazor
Svjetonazor koji je na pomolu ponovno sjedinjuje znanost i duhovnost,
ali na nov način. Znanost – posebno kvantna fizika
– govori da živimo u dinamičnom, međupovezanom svijetu čiji
smo sukreatori. Kvantna teorija je iz korijena promijenila način
korištenja geometrijskih koncepata iz klasične fizike, ali
je pokrenula i pitanja realnosti materije i uloge naše
percepcije u doživljavanju svijeta. Svemir je sada imao povratne veze
koje omogućuju da male promjene imaju duboke utjecaje. I uređeniji je
nego što se mislilo, ali nas osjeti zavaravaju da ne vidimo
tu međupovezanost.
I naš mozak ima veće sposobnosti nego što se
mislilo. Njima možemo pokrenuti iscjeljujuće promjene na svim razinama
pozitivnim mišljenjem i aktivnostima kao što su
meditacija, kontemplacija i molitva te tako učiniti se otvorenijima za
pozitivne emocije poput ljubavi i suosjećanja. Postaje vidljivo i to da
su naši mozgovi tako strukturirani da mistična i duhovna
iskustva mogu biti prilično česta.
Eksperimenti u zadnja tri desetljeća najavljuju i novi model medicine
– s važnom ulogom svijesti i osviještene namjere u
zdravlju i liječenju.
Medicina sve više pozornosti posvećuje ulozi molitve,
kontemplacije i duhovnosti u iscjeljenju, o čemu govori i činjenica da
je Program za komplementarnu i alternativnu medicinu američkog
Nacionalnog instituta za zdravlje, s početnim budžetom od dva milijuna
dolara, prerastao u Nacionalni centar za komplementarnu i alternativnu
medicinu s budžetom od 123 milijuna dolara u 2006. godini.
Istraživači iz IONS-a proveli su temeljite i stručne intervjue s
pedeset učitelja različitih duhovnih tradicija i
“transformativnih” disciplina (od rimokatolika,
sufija, kabalista, zen budista, jogina, šamana do
transpersonalnih psihologa, iscjelitelja i učitelja aikida...).
Cilj je bio odgovoriti na pitanja što je to transformacija,
što je pospješuje i kako njezino razumijevanje
pomaže da živimo dublje i ispunjenije. Mnogi od intervjuiranih učitelja
izjavili su da najveća promjena koju trebamo učiniti u sebi zapravo i
nije promjena, već lagano pomicanje pozornosti i osobne namjere na to
što može promijeniti čitavo naše iskustvo. To
jest, da transformacija nije toliko promjena osobe već promjena
perspektive. Prema autorima izvještaja, za važnije pozitivne
promjene u svijetu, u odnosu među ljudima i odnosu prema planetu,
potrebna je “šira i dublja mudrost jer je jasno da
nema pojedinačne kulture ili gledišta koje bi imalo sve
odgovore”. Koja upravo nastaje.
Izvješće u četiri odjeljka
Izvješće Instituta za noetičke znanosti organizirano je u četiri odjeljka. Prvi dio bavi se ograničenjima današnjega mehanicističkog, newtonovsko-kartezijanskog svjetonazora i njegovom neodrživošću. U drugome dijelu opisan je znanstveni napredak i filozofski razvoj, koji su pridonijeli većem razumijevanju naše naravi i naših mogućnosti. Treći dio bavi se učincima nove paradigme na obrazovanje, medicinu, psihologiju, poslovanje itd. Završni odjeljak daje opis IONS-ova desetogodišnjeg istraživačkog projekta o fenomenu osobne transformacije.
