Presuda Visokog upravnog suda iznenadila je jedino zagrebačkoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića, njegovu zamjenicu Danijelu Dolenec i njihov ekspertni tim na čelu sa Sandrom Benčić i Ivanom Kekin, koje su kumovale ukidanju mjere roditelj odgojitelj, opravdavajući je potrebom za socijalizacijom djece i zaštitom radno obespravljenih majki, od kojih je pola bilo zaposleno u trgovini i prerađivačkoj industriji, s plaćama manjim od gradske pomoći.
Sigurno jako boli to što im sada upravo Ivica Lovrić, jedan od simbola vladavine Milana Bandića, i ideološki im omražena Željka Markić sole ranu i dijele političke lekcije o važnosti zakonitosti postupanja, solidariziranja i podržavanja obitelji s troje i više djece u glavnom gradu zemlje s katastrofalnim demografskim pokazateljima, kao i o poštivanju prava svih građana, pa i onih za koje su u platformi Možemo! dobro procijenili da nisu njihovi birači.
Smatram duboko neetičnim retrogradno obustaviti isplate obostrano dogovorenog aranžmana. Tomašević može zakonski obustaviti ulazak novih obitelji ( što mislim da je anti demografski) u shemu ; to mu njegova pozicija omogućava. No ljudi bi trebali razumjeti kakvog su gradonačelnika izabrali.